From Wikipedia, the free encyclopedia
Doručak na travi (francuski: Déjeuner sur l'herbe), izvornog naziva Kupanje, je slika Edouarda Maneta iz 1863. g. koja se smatra prvom slikom moderne umjetnosti, a svrstavaju je i u realizam i impresionizam.
Doručak na travi | |
Edouard Manet, 1862. – 1863. | |
ulje na platnu , 208 × 265.5 cm | |
Musée d'Orsay, Pariz |
Manetova slika je odbijena na izložbi Salona u Parizu 1864. god. i bila je jedna od slika zbog koje je Car dozvolio izložbu odbijenih radova (Salon des Refusé). Danas se nalazi u muzeju d'Orsay u Parizu, u kojemu se nalazi najveća kolekcija impresionističkih slika.
Na slici Manet suprotstavlja suvremeni moral u liku odjevenih muškaraca s nagim likom žene u prirodnom okolišu. Položaj figura Manet je preuzeo s bakropisa Marcantonija Raimondija, koji je prikazivao detalj Riječnih bogova s Rafaelove slike "Parisov sud". Kao što je i Paris odabrao zlatnu jabuku dati, ne božici, nego odvažnoj djevojci koja se usudila biti "žena svog vremena", tako se Manet posvetio slikanju "istinite stvarnosti" namjesto akademskog romantizma.
Manet ovom anti-akademskom slikom nije želio prikazati stvarni događaj, nego objaviti vizualni manifest umjetničke slobode jer je ona prva slika u kojoj slikar slobodno kombinira bilo koje elemente radi estetskog dojma. To je početak shvaćanja larpurlartizma tj. načela "umjetnost radi umjetnosti" koje je zavladalo kasnije i posijalo razdor između konzervativaca i naprednih umjetnika do kraja 19. st.
Po Manetu, slika treba da bude "čisto slikarstvo" poteza kista, a ne tradicionalni "prozor u svijet", te su njegove slike lišene opisnih sjena, pa čak i okoline uopće. Brojni dosadni tonovi zelenila i baršunaste crne postoje samo kako bi istakli obrise likova. To je očito u ženskoj figuri u prvom planu koja je naslikana izrazito plošno, poput žena s japanskih drvoreza koji su upravo bili uvažavani u Parizu tog doba.
Vidjevši sliku, književnik Émile Zola je opisao kao "komad prirode viđen kroz temperament". Kasnije je Zola objasnio Manetov pristup slikanju u kojemu je opisao kako Manet nikada ne zna kako će slika ispasti na kraju. Manet je razvio način slikanja koji on naziva "iskrenim", "istinitim" i "samo-izrazom".
Užasnut nedovršenim izgledom ove slike reakcionarni kritičar, Ernest Chesneau, je u svom eseju (koji se tada preporučao na francuskoj akademiji likovnih umjetnosti, École des Beaux-Arts) proročki izjavio da ako se ovakav stil nastavi uskoro će se slike sastojati ni od čega drugog doli od dvaju širokih obojenih ploha. I doista, ova slika se smatra prvom u kojoj je umjetnik započeo slikati spontano i slobodno, te eksperimentirati dok slika u potrazi za novim načinima izražavanja. Dakle, pristup slikarstvu koji je svojstven većini slikara na početku 20. stoljeća, te će naposljetku dovesti do apstraktne umjetnosti.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.