From Wikipedia, the free encyclopedia
1886. 1944.
| Divna Veković | |
|---|---|
|
| |
| 1886. | [[]] 1886. |
| Lužac kod Berana | Lužac kod BeranaKnjaževina Crna Gora |
| 1944. | [[]] 1944. |
| ? Zidani Most | ? Zidani MostSlovenija |
Divna Veković (Lužac, 1886 – 1944) bila je prva prva školovana babica i zubarka u Crnoj Gori, doktorka književnosti i prva prevoditeljka Njegoševog Gorskog vijenca na francuski jezik.[1] Autorka je i francusko-srpskog rječnika.
Odlučivši se za studije, ona je marljivim prikupljanjem znanja ostavila svojevrsan pečat ne samo na oblast svog primarnog, ljekarskog poziva, već i na oblast književnog stvaralaštva i prevođenja. Bila je veoma aktivna u upoznavanju Evrope sa duhovnim bogatstvima Crne Gore.[2]
Divna Veković rođena je 1886. godine u selu Lužac kod Berana u srpskoj porodici, kao šesto od sedmoro djece Uroša i Tole Veković.[1] Osnovnu školu je završila u manastiru Đurđevi Stupovi a zatim nižu gimnaziju u Skoplju i Djevojački institut na Cetinju.[2] O njenom porodičnom životu nema pouzdanih podataka.
Kao izuzetno talentovanu učenicu, knjaz Nikola je upućuje na studije u Pariz i dodjeljuje joj stipendiju Knjaževine Crne Gore. Kao odlična učenica i jedna od najboljih u svojoj generaciji[1] Divna je bila stipendistkinja Djevojačkog instituta na Cetinju, instituta za školovanje ženske djece „Carica Marija”. Na Sorboni je 1907. završila medicinu i postala ljekarka. Obrazovanje koje je stekla u Francuskoj obuhvatilo je jednogodišnje studije Babičke škole u Amijenu, drugi, završni razred pri Medicinskom fakultetu na Sorboni, i dvogodišnju dentističku školu koju je završila 1917. u Parizu[2] Bila je članica Međunarodnog crvenog krsta. Vratila se u Crnu Goru 1939. godine.[3] Od odlaska na studije u Francusku do povratka uglavnom je boravila u Parizu, tako da je usavršila poznavanje francuskog jezika.[2]
O završetku pripremnog razreda babičke škole i škole za dentiste postoje službeni podaci, međutim o stipendiji za studije na Sorboni i upisu na medicinski fakultet ne postoji službena beleška. Ove podatke daju članovi njene uže porodice, a dokumentacija koju je posjedovala Divna Veković, 1945. godine je uništena.[4]
Godine 1926. u Beogradu je odbranila doktorsku tezu iz književnosti.[2]
Divna Veković prva je prevela Njegošev Gorski vijenac na francuski jezik, 1917. godine. Predgovor za ovo francusko izdanje napisao je francuski pisac i akademik Anri de Renjije (Henri de Régnier). Cijeneći tu njenu zaslugu, knjaz Nikola ju je nagradio spomen-brošem izrađenim u zlatu i platini, sa likom Njegoša. Bilo je to priznanje koje je dodjeljivano ženama visokog ranga, a za čiju je dodjelu, po nekim izvorima, najzaslužnija kneginja Milena. Poznato je i da je prepjevala pjesme Jovana Jovanovića Zmaja, prevela knjigu Vuka Karadžića Život i običaji naroda srpskoga, Srpske narodne priče, Epske pjesme, Basne i druge radove. Autorka je dva riječnika francuskog jezika, francuske gramatike i knjige Krvni umir (1931).[2] Sem ovog bavila se prikupljanjem narodnih umotvorina, običaja, nošnji u Vasojevićima i Crnoj Gori.[4]
Kao studentkinja Sorbone Divna Veković se istakla kao ljekar i humanista u Prvom svjetskom ratu.[5] Dobrovoljno se priključila 1918. godine borcima na Solunskom frontu, obavljajući profesionalne dužnosti. Na Solunskom frontu je i ranjena.[6] Posle rata se posvijetila obrazovanju srpske i crnogorske djece koja su se školovala u Francuskoj.[4]
Divna Veković je preko trideset godina živjela i radila u Parizu. Godine 1939. vraća se u Jugoslaviju, gdje i ostaje zbog ratnih sukoba koji su počeli. Boraveći u vrijeme Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori, angažovala se u zdravstvenoj službi i bila veoma predana humanitarna radnica. Radila je u svom rodnom mjestu, brinući se o bolesnima, ranjenicima i siromašnima.[7] Od 1943. godine bila je zaposlena na mjestu činovnice pri Domu zdravlja u Beranama.[8]
Osim profesionalnog angažovanja, Divna se bavi prosvjećivanjem žena u beranskom kraju. Od 1941. do kraja rata piše za Glas Crnogorca.[8] Početkom rata je, kao poznavalac stranih jezika, sa ondašnjim vasojevićkim prvacima prisustvovala pregovorima sa italijanskom komandom u Beranama. Spadala je u one ljude koji su duboko vjerovali da treba voditi takve pregovore kako bi se spriječilo uništavanje naroda.[9]
Ostavila sam ove mlade ljude, žaleći u duši što nijesam mlada, da mogu kao negda dijeliti njihovo dobro i zlo, ali veoma srećna što sam vidjela toliko oduševlenja, toliku želju, da se narod spasi od jevrejskih krvopija.
– Divna Veković, ”Zaostro”, Glas Crnogorca, decembar 1942.
Divna Veković je slijedila političke ideje kralja u izbjeglištvu i bila odana nacionalnim ciljevima srpskog naroda. U prikupljenim podacima nema traga da je bila članica bilo koje političke partije u Francuskoj ili u Crnoj Gori, ali je bila pristalica monarhističkog uređenja. Njen stariji brat Panto Veković, sveštenik po obrazovanju i profesiji, bio je uključen u političke prilike Berana, zajedno sa grupom ljudi iz Vasojevića, koji su zauzimali značajne društvene funkcije u doba Otomanske uprave.[4]
Pred kraj rata, kada su Italijani odstupali prema Albaniji, a partizani nadirali i oslobađali Podgoricu, pročuo se glas da će svi građani koji nisu pristupili partizanima biti podvrgnuti sudskim procesima. Formirali su se čuveni zbjegovi crnogorskog naroda u kojima je veliki broj ljudi, plašeći se nove vlasti, krenuo preko Bosne i Hrvatske ka zapadnim teritorijama.[10] U jednom od tih zbjegova, kao pristalica monarhističkog uređenja države, bila je i Divna. Ubijena je u zbjegu 1944. godine.[3] Iako u istoriografiji za sada važi da je umrla krajem Drugog svetskog rata, u nepoznatim okolnostima, postoje i tvrdnje da je stradala kao žrtva događaja na Zidanom mostu,[2] kada je partizanska vlast, bez suđenja, streljala više desetina hiljada ljudi iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske, koji su se našli u ovim zbegovima.[11]
Godine 2017. je pored manastira Đurđevi stupovi otvorena Narodna kuhinja koja je simbolično ponijela ime Divne Veković.[6]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
