Dinamičko programiranje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dinamičko programiranje je metod kojim se smanjuje vreme izvršavanja onih problema u kojima se zahteva traženje optimalne podstrukture i koji imaju potprobleme koji se ponavljaju, kao što će biti opisano u nastavku. Ovaj pojam je uveo matematičar Ričard Belman 1953. godine.