Božja milost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Božja milost se, u hrišćanskom učenju, odnosi na vrhovnu naklonost Boga čovečanstvu, posebno u pogledu spasenja, nezavisno od činjenja dobrih dela, sticanja zasluga ili dokazane dobrote. Grčka reč harizma (grč. χάρισμα - dar) iz Novog zaveta, koja se obično prevodi kao milost, u pravoslavnoj tradiciji se prevodi i kao blagodat.
Dio serije članaka na temu | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
Isus Hristos Osnove Historija
Teologija Biblija |
Božja milost, u širem smislu, se odnosi na Božje darove čovečanstvu, uključujući život, stvaranje i spasenje. U užem smislu, milost je sredstvo kojim se ljudi izbavljaju prvobitnog greha i stiču spasenje. U ovom smislu Božja milost je centralni koncept hrišćanske teologije.