![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/thumb/8/8e/Zarobljene_usta%25C5%25A1e_kod_Blajburga.jpg/640px-Zarobljene_usta%25C5%25A1e_kod_Blajburga.jpg&w=640&q=50)
Blajburške repatrijacije
From Wikipedia, the free encyclopedia
Blajburška predaja je događaj neposredno po formalnom završetku Drugog svjetskog rata u Evropi, kada su snage Velike Britanije na austrijskoj granici odbile predaju vojske i civila NDH te su ih predali vojnim snagama Jugoslavije.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/thumb/8/8e/Zarobljene_usta%C5%A1e_kod_Blajburga.jpg/640px-Zarobljene_usta%C5%A1e_kod_Blajburga.jpg)
Blajburški masakr je ustaljen naziv za niz masovnih likvidacija zarobljenika, koje su u proljeće 1945. godine jedinice Jugoslavenske armije provele nad izručenim pripadnicima proosovinskih oružanih formacija (uglavnom iz NDH), a prema nekim navodima i civila koji su se povlačili zajedno s njima.[nedostaje referenca]
Ime je dobio po austrijskom mjestu Bleiburg (slovenski Pliberk), gdje su se osovinske snage pokušale predati britanskim jedinicama, ali tamošnji britanski zapovednik je odbio prihvatiti predaju pošto su po njegovoj interpretaciji ratnog prava tamošnje njemačke, ustaške, četničke i druge jedinice izgubile pravo na status vojne jedinice i postale oružana banda kada su odbile priznati naređenje o kapitulaciji osovinskih snaga od 7.5.1945. i nastavili borbe. U takvoj situaciji 15.5. 1945. preostale osovinske snage su bile prisiljene predati se partizanskim jedinicama.
Na samom Bleiburgu, bez obzira na ime događaja koje spominje masakr, nitko nije ubijen [1], a do kasnijih partizanskih osvetničkih ubojstava je dolazi tokom marševa na području Slovenije i Hrvatske (takozvani križni put), protivno direktnom naređenju jugoslavenskog premijera Josipa Broza Tita od 14.5.1945.[2]
Nakon rata se u Bleiburgu od 1952. godine rodbina i prijatelji žrtava te hrvatski nacionalisti svake godine okupljaju u znak sjećanja na žrtve masakra, a od 1991. godine u tim manifestacijama sudjeluju i službeni predstavnici Hrvatske. Godine 1995. Hrvatski sabor je donio odluku o obilježavanju Spomendana na žrtve Bleiburga i Križnog puta.
U Sloveniji se komemoracije održavaju u Kočevskom rogu, gdje je likvidirana glavnina pripadnika slovenske Bele garde, a odnedavno se u Macelju na komemoracijama okupljaju preživjeli potomci i rodbina tamo likvidiranih četnika.