![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/71/Feudal_organization.svg/langsh-640px-Feudal_organization.svg.png&w=640&q=50)
Adalbéron od Laona
From Wikipedia, the free encyclopedia
Adalberon ili Ascelin (? - 1030/1031) bio je francuski rimokatolički biskup i pjesnik. Bio je sin Reginara od Bastognea, i nećak nadbiskupa Adalberona od Reimsa.
- Ne miješati sa nadbiskupom Adalberonom od Rheimsa (u. 988 ili 989).
Školovao se u Reimsu, a biskupom Laona je imenovan 977. Početak njegovog dugog stolovanja je obilježila žestoka borba feudalnih dinastija u tadašnjoj Francuskoj. Prvi put se spominje u kronikama Richera od Reimsa, u kojima je navedeno da su ga 977. optuživali za preljubničke odnose sa kraljicom Emmom od Italije. Godine 981. ga je Emmin sin Louis V prognao iz Laona. Usprkos toga, godine 988. se našao u Laonu kada je grad zauzeo Charles od Donje Lotaringije; tada je bačen u tamnicu, ali je iz nje uspio pobjeći te skloniti kod francuskog kralja Huga Capeta. Usprkos toga je uspio steći naklonost kako Charlesa, tako i nadbiskupa Arnulfa od Reimsa; tako stečeno povjerenje je, međutim, zloupotrijebio, te je Laon, zajedno sa Charlesom i Arnulfom na prevaru predao Hugu Capetu. Ostatak života se posvetio crkvenim poslovima.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/71/Feudal_organization.svg/640px-Feudal_organization.svg.png)
Adalberon je najpoznatiji kao autor satiričkih pjesama koje su, iako posvećene kralju Robertu II Pobožnom izražavale neprijateljstvo prema tadašnjem pokretu za crkvenu i monastičku reformu, a posebno prema opatu Odilu od Clunyja, koga je zbog skromnog porijekla smatrao nedostojnim crkvene časti. Ipak, njegovo najpoznatije djelo je pjesma u kojoj tadašnje društvo dijeli na tri reda/staleža - "oratores" ("govornici" ili Crkva); "bellatores" ("ratnici", odnosno vitezovi); i "laboratores" ("radnici", odnosno seljaci ili kmetovi). Prema Adalberonu svaki red/stalež na svoj način podržava druga dva - "govornici" mole za "ratnike" i "radnike"; "ratnici" oružjem brane "govornike" i "radnike", a "radnici" svojim trudom brane "govornike" i "ratnike". Ta je zamisao često navođena kao jedan od najjasnijih primjera tzv. trifunkcionalne hipoteze o društvenoj organizaciji, odnosno kao ideološko opravdanje srednjovjekovnog feudalizma.