Rimski vojskovođa Lucije Licinije Lukul u Numdiju šalje Scipiona Emilijana kako bi od numidijskog kralja Masinise, prijatelja njegovog znamenitog djeda Scipiona Afrikanca, pribavio bojne slonove za rimsku vojsku. Scipion Emilijan tamo svjedoći velikoj, ali neodlučnoj bitci između Numiđana i Kartaginjana. Nakon što Kartaginjani zatraže mirovno posredovanje od Scipiona, započinju pregovori, ali ubrzo završavaju bez rezultata te se kartaginsko-numiđanski sukob nastavlja.
Nikomed, sin bitinijskog kralja Prusije, koji je bio poslan u Rim da isposluje niže reparacije nakon rata protiv Pergama, stiče toliku podršku rimskog Senata da sam Prusija, uplašen zbog mogućnosti vlastitog svrgavanja, šalje u Rim izaslanstvo s tajnim naređenjem da ubiju mladog princa. Izaslanici, međutim, otkriju plan princu i ohrabre ga da se pobuni protiv oca.
Rimske snage u Hispaniji, na čelu s pretorServijem Sulpicijem Galbom u velikoj bitci nanose poraz Luzitancima. Galba potom prima poražene luzitanske vođe i obećava im naseljavanje na plodnoj zemlji ako pristanu položiti oružje i naseliti se na plodnoj zemlji koja će im biti udijeljene. Nakon što mu Luzitanci povjeruju, Galba krši obećanje i napada ih pri čemu je 9.000 Luzitanaca masakrirano, a kasnije više od 20.000 prodano kao roblje u Galiju.
Rimski Senat formalno izražava negodovanje odlukom Kartaginjana da vode rat protiv Numidije bez rimskog pristanka te Kartagini šalje ultimatum sa zahtjevom da "zadovolji rimski narod". CenzorKaton Stariji intenzivira zahtjeve da se Kartagina uništi, a Senat odobrava prikupljanje vojske u tu svrhu.
Ptolemej VI Filometor, nastojeći ojačati svoj položaj, ali ne previše da ne uzbuni Rimljane, daje ruku svoje kćeri Kleopatre Tee novopostavljenom seleukidskom kralju Aleksandru Balasu.