Šramana
From Wikipedia, the free encyclopedia
Šramana (sanskrit: समाधि śramaṇa) ili samana (pali: samaṇa), u prevodu pregalac, podvižnik, asketa,[1] označava asketske tradicije u drevnoj Indiji.
Samane su odbacivale autoritet Veda i bilo kakve porodične veze. Živeli su kao lutajući učitelji i tragaoci za istinom, preživljavajući od hrane koju bi usput isprosili. Jedini njihov zadatak bio je da kroz različite meditativne prakse i asketsko lišavanje i trpljenje istražuju, a potom promišljaju i debatuju o izmenjenim stanjima svesti kroz koja su prolazili.[2] Istorija poznaje više samanskih „škola” ili različitih učenja koja su bila u opticaju u Indiji u 5. veku p. n. e.
Ovim izrazom budisti nazivaju bilo kog redovnika druge škole, dok sebe nazivaju bhikkhu. S druge strane, njih pripadnici drugih škola nazivaju šramanama.[1]