Šin
From Wikipedia, the free encyclopedia
Šin ili Sin (שין) je 21. slovo hebrejskog pisma i ima brojčanu vrijednost od 300. Znak Šin-a stoji po međunarodnoj fonetskoj abecedi za dva zvuka: [ʃ] i [s]. Točka na desnoj strani slovo označava izgovor Šin, točka na lijevoj strani označava izgovor Sin. Ta točka se u bez vokalnom stilu pisanja ne koristi, što je uobičajeno za moderno hebrejsko pismo. Pretpostavlja se da sa Sin-om se označivao zvuk između s i θ. Nekoliko aramejske riječi, hebrejske riječi koriste umjesto sa Sin sa slovom Tav.
Primijer: שלש, Šaloš → תלת, Tlath (Brojčana riječ za "Tri").
Osim toga se može naslutiti da su izvorni Sin i Šin bili jako slični i da se od mnogih stanovnika Izraela nije pravila razlika (→ Šibolet). Daljnji znak za tu teoriju može i služiti starohebrejsko plemensko ime Isahar, kod kojeg nije jasno da li se izgovara kao [ʃ] ili kao [s].