Šah
strateška igra za dvije osobe / From Wikipedia, the free encyclopedia
Šah je igra za dva igrača. Postoje tri tipa: klasični (stolni šah), dopisni šah i problemski šah.[1] Šahovska ploča kvadratnog je oblika, podijeljena u 64 (8×8) polja, obojenih naizmjenično svijetlom i tamnom bojom (redovno se govori "bijeli" i "crni"). Svaki igrač na početku igre ima šesnaest šahovskih figura i to osam pješaka, dva skakača, dva lovca, dva topa, kraljicu i kralja. Jedan igrač igra figurama bijele, a drugi figurama crne boje.
Ovaj je članak potrebno napisati enciklopedijskim stilom. (Rasprava)Enciklopedijski članci pišu se sažeto, nekićenim i neutralnim jezikom. |
Šah | |
---|---|
Šahovske figure | |
Broj igrača | 2 |
Potrebna dob igrača | |
Vrijeme postavljanja | – |
Vrijeme igranja | – |
Utjecaj sreće | nema |
Potrebne vještine | taktika, strategija |
Igra sa sadašnjom pločom i figurama postoji barem od 6. stoljeća, ali pravila o kretanju figura mijenjala su se. Bitna promjena, koja čini moderni šah posve drugačijom igrom od iranskog šatrandža, uvedena je oko 1470. godine u Italiji. Poslije je bilo još izmjena pravila (rokada, uzimanje en passant, promocija pješaka), pa su pravila konačno utvrđena tek u 19. stoljeću.
U danima prije svjetskih računalnih mreža relativno popularan bio je telešah (engl. telechess), tako da su između 1977. i 1990. godine organizirane tri olimpijade telešaha. To je šah na granici između dopisnog šaha i igranja šaha na mrežnom poslužitelju. Koristio se teleks (metoda slanja tekstualnih poruka odvojena od telefonskog sustava; poruke su se mogle slati/primati diljem svijeta). Problem je što su partije bile spore, a mogućnosti sprječavanja varanja bile su ograničene.