Jacques Anatole François Thibault, poznatiji pod pseudonimom Anatole France (Pariz, 16. travnja 1844. – Saint-Cyr-sour-Loire, 12. listopada 1924.) francuski je književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost (1921.).
"Da bismo postigli, ne smijemo samo djelovati, nego i sanjati, ne samo planirati, nego i vjerovati."
Discours de réception, Séance De L'académie Française (uvodni govor u čast radova na Sueskom kanalu 1896.)
"Eto, u životu je, na žalost, tako: trnje dobivaju živi, a ruže mrtvi."
"Istinski volimo samo one koje volimo čak i u njihovoj nemoći i njihovoj bijedi. Čuvati, opraštati, tješiti, to je sva umjetnost ljubavi."
"Ja smatram da dobra žena nadahnjuje čovjeka, da ga sjajna žena interesuje, lijepa žena ga očarava, a osjećajna žena ga zadobija.”
"Ljudima se zamjera što govore sami o sebi. Međutim, to je ipak predmet o kome mogu najbolje govoriti."
"Milostinja jednako ponizuje onoga koji je prima i onoga koji je daje."
"Ono što ljudi nazivaju civilizacijom, to je sadašnje vrijeme, a ono što nazivaju barbarstvom, to su prošla vremena. Sadašnje vrijeme zvati će se barbarskim kad bude prošlo."
"Samo žene i liječnici znaju koliko je ljudima laž potrebna i korisna."
"Srce se vara kao i razum; zablude srca nisu manje kobne od zabluda razuma, a čovjek se, štaviše, teže oslobađa takvih zabluda jer su prožete blagošću."
"Šta može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži."
"Umjetnost učenja leži u buđenju prirodne znatiželje kod mladih da bi kasnije to mogli iskoristiti."
"Veličanstvena jednakost u zakonu zabranjuje bogatima, kao i siromašnima da spavaju ispod mostova, prose na ulici i da kradu kruh."
"Živimo odviše među knjigama, a premalo u prirodi i nalik smo na onog zvekana Plinija Mlađeg koji je proučavao jednog grčkog govornika, dok je pred njegovim očima Vezuv pokopao pet gradova pod svojim pepelom."