Dašt-e Haštadan je geološka depresija smještena većim zapadnim dijelom u Razavi Horasanu u Iranu odnosno manjim istočnim dijelom u pokrajini Herat u Afganistanu, nazvana prema navodnim ostacima 80 kanata. Nalazi na središtu Iranske visoravni, južno od riječnog zavoja Hariruda i pruža se duljinom od 40 km u smjeru istok−zapad odnosno širinom od 25 km. Na sjeveru je omeđena planinom Kuh-e Korban, na istoku Kuh-e Sang-e Dohtarom, na jugoistoku Kuh-e Jal-e Harom, na jugu Kuh-e Gedajanom, te na jugozapadu i zapadu Baharškim gorjem. Dašt-e Haštadan pripada geološkoj zoni koja se prema jugu nadovezuje na depresije poput Namakzara, Petergana i Dašt-e Navmeda odnosno prema zapadu na središnji Iran i pustinju Dašt-e Lut, a njihov stratigrafski profil sastoji se od stabilne paleozojske platforme prekrivene gustim mezozojskim sedimentima odnosno holocenskim aluvijem. Nadmorska visina depresije kreće se od najviše 1000 m uz planinska podnožja do najmanje 750 m uz kanjon rijeke Kal-e Šurab na sjeveru. Druga važna rijeka u depresiji jest Kal-e Darband koja otječe prema sjeverozapadu, a obje tekućice pripadaju porječju Hariruda odnosno slijevu Karakuma. Na području Dašt-e Haštadana ovisno o visini isprepliću se dvije vrste klima − vruća pustinjska (BWh) i hladna stepska (BSk). Flora prvenstveno uključuje razne sukulente i halofite karakteristične za pustinjske i polupustinjske predjele, a fauna više vrsta gmazova i sisavaca. Iako su faunu ovih prostora istraživali još A. Keyserling kasnih 1850-ih odnosno W. T. Blanford ranih 1870-ih godina, ona je do danas relativno slabo istražena. Koncem 19. stoljeća u Haštadanu je zabilježen i perzijski kulan, podvrsta azijskog divljeg magarca koji je danas ugrožena vrsta.