Veselin Đuranović
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Veselin Đuranović (Donji Martinići kod Danilovgrada, 17. svibnja 1925. – Podgorica, 30. kolovoza 1997.), visokopozicionirani dužnosnik SR Crne Gore, šesti predsjednik Saveznog izvršnog vijeća i sedmi predsjednik Predsjedništva SFR Jugoslavije.
| Veselin Đuranović | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 17. svibnja 1925. |
| Smrt | 30. kolovoza 1997. |
| Stranka | SKJ |
| Zanimanje | političar |
| 7. predsjednik Predsjedništva SFR Jugoslavije | |
| 15. svibnja 1984. – 15. svibnja 1985. | |
| Prethodnik | Mika Špiljak |
| Nasljednik | Radovan Vlajković |
| 8. predsjednik Predsjedništva SR Crne Gore | |
| 7. svibnja 1982. – 7. svibnja 1983. | |
| Prethodnik | Veljko Milatović |
| Nasljednik | Marko Orlandić |
| 6. predsjednik Saveznog izvršnog vijeća | |
| 18. siječnja 1977. – 16. svibnja 1982. | |
| Prethodnik | Džemal Bijedić |
| Nasljednik | Milka Planinc |
| 3. sekretar Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore | |
| prosinac 1968. – prosinac 1977. | |
| Prethodnik | Vojo Srzentić |
| Nasljednik | Đorđije Pajković |
| 5. predsjednik Izvršnog vijeće Sabora SR Crne Gore | |
| 25. lipnja 1963. – 8. prosinca 1966. | |
| Prethodnik | Đorđije Pajković |
| Nasljednik | Mijuško Šibalić |
Veselin Đuranović je rođen 17. svibnja 1925. godine u selu Donji Martinići, kod Danilovgrada. Gimnaziju je završio u Podgorici, a učiteljsku školu u Cetinju. Zbog pripadnosti naprednom omladinskom pokretu, Đuranović je u ožujku 1941. godine bio isključen iz učiteljske škole na dvije godine.[1]
Članom Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) postao je 1941. godine, te je aktivno sudjelovao u pripremama ustanka tijekom Drugog svjetskog rata. U rujnu 1941. godine odazvao se pozivu Pokrajinskog komiteta SKOJ-a i uključio se u bojkot škola pod okupacijom. Nakon ustanka u Crnoj Gori, pa sve do povlačenja partizankih jedinica u Bosnu u svibnju 1942. godine, Đuranović je u organizaciji SKOJ-a i organizaciji Crnogorske narodne omladine aktivno radio na oslobođenom teritoriji, počevši od oružanih akcija, preko pozadinskih aktivnosti (veze, straže, prikupljanje materijala, propaganda), pa do kulturno-umjetničkih djelatnosti koje su tada bile veoma žive na tom teritoriju Crne Gore. Početkom svibnja 1943. godine, zajedno s grupom pristalica narodnooslobodilačkog pokreta, uhićen je i interniran u logor Zabjelo kod Podgorice. Pušten je u rujnu 1943. godine, nakon kapitulacije Italije i oslobađanja logora. Ponovo se povezao s partijskom organizacijom i postao je sekretar organizacije SKOJ-a u Donjim Martinićima, a u listopadu iste godine imenovan je članom općinskog komiteta SKOJ-a i predsjednikom općinskog odbora antifašističke omladine. Đuranović je sudjelovao na Prvom (studeni 1943. u Kolašinu) i Drugom (prosinac 1944. na Cetinju) kongresu Narodne omladine Crne Gore. U članstvo Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) primljen je 4. siječnja 1944. godine. Đuranovićev brat Vladan (Vlajko) je poginuo tijekom Drugog svjetskog rata 1944. godine, te je kasnije bio proglašen Narodnim herojem Jugoslavije.[1]
Nakon oslobođenja Jugoslavije vršio je razne partijske i političke dužnosti, najprije u SR Crnoj Gori, a potom u federaciji:
Za člana Centralnog komiteta (CK) Saveza komunista Crne Gore (SKCG), biran je na Trećem kongresu SKCG, a za člana CK SKJ, na Osmom, Desetom i Jedanaestom kongresu.
Političku karijeru je okončao tijekom Antibirokratske revolucije 1988. — 1989. godine, kada je podnio ostavku na sve političke funkcije i povukao se iz političkog života. Umro je 30. kolovoza 1997. godine u Podgorici.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
