Veljko Rogošić

Veljko Rogošić (Kaštel Lukšić, 21. srpnja 1941.^[2] − Split, 7. kolovoza 2012.^[3]), hrvatski plivač, višestruki državni rekorder na 200 m delfin, 400 i 1500 m slobodno, te svjetski prvak u maratonskom plivanju. Sportaš koji je obilježio hrvatsko i svjetsko daljinsko plivanje.^[4]

Veljko Rogošić Državljanstvo Hrvatska Datum rođenja Kaštel Lukšić, 21. srpnja 1941. Datum smrti Split, 7. kolovoza 2012. Osvojena odličja Jugoslavija Mediteranske igre srebro Napulj 1963. 400 m slobodno[1] bronca Napulj 1963. 1500 m slobodno[1]

Od 2015. održava se Plivački maraton Vrbnik – Novi - Memorijal Veljka Rogošića na relaciji Vrbnik – Novi Vinodolski koju je on znao često preplivati.^[5][6]

Životopis

Rođen je 21. srpnja 1941. u Kaštel Lukšiću gdje je živio do 1963. godine.^[2] Pohađao je srednju školu za brodograđevnog tehničara, a potom studij organizacijskih znanosti. Radio je kao profesor za rehabilitaciju povrijeđenih.^[2] Sa suprugom Željkom vjenčao se 1963. godine i imaju dvoje djece, sina Veljka (r. 1964.) i kćer Vedranu (r. 1967.).^[7] Tijekom Domovinskog rata služio u podvodnim diverzantima Hrvatske ratne mornarice.^[7] Iz Splita u rodni Lukšić vratio se 1997. godine.^[2] Preminuo je u splitskoj bolnici 7. kolovoza 2012. godine.^[3]

Plivačka karijera

Državna natjecanja

Plivačku karijeru Rogošić je započeo 1959. u PK Jadran iz Splita čijim je članom bio do 1973. godine.^[8] Prvi državni rekord oborio je 2. kolovoza 1960. u Borovu, na disciplini 400 m slobodno.^[8] Zabilježio je 203 nastupa za državnu reprezentaciju Jugoslavije, 142 puta bio je državni prvak u različitim disciplinama, te je 51 put obarao državne rekorde na disciplinama 1500 i 400 m.^[8] Kapetanom državne reprezentacije bio je punih 15 godina.^[8]

Međunarodna natjecanja

Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. i Tokiju 1964. godine, no nije se kvalificirao u finale.^[8] Na Mediteranskim igrama ostvario je najveće međunarodne uspjehe osvajanjem srebrnog odličja na 400 m slobodno odnosno brončanog na 1500 m slobodno u Napulju 1963. godine.^[1] Također je sudjelovao je i na igrama u Tunisu 1967. i VI. Izmiru 1971. godine.^[8] Ostali međunarodni uspjesi uključuju peto mjesto na Europskom prvenstvu u Leipzigu 1962. godine na 1500 m slobodno s novim državnim rekordom, te dvostruko zlato i rekord na 200 m delfin na Balkanskim igrama.^[8] Na europskoj rang-listi više je godina zauzimao drugo mjesto na 200 m delfin.^[8]

Plivački maratoni

Plivanjem na duge staze Rogošić se počeo baviti u djetinjstvu, isplivavajući dionice duge 5 km od Kaštel Lukšića do Čiova.^[7] Takmičarskim plivačkim maratonima počeo se baviti u ranim 30-im godinama prilikom zalaska profesionalne plivačke karijere, a prvi maraton bila je dionica Supetar-Split iz 1971. godine.^[8] Iste je godine u talijanskom Riccioneu osvojio prvu titulu svjetskog prvaka, a od 1971. do 1974. godine proglašavan je za najboljeg maratonca svijeta.^[7] Pobjeđivao je na mnogim svjetskim plivačkim maratonima koji uključuju Saguenay, Aleksandriju, Sydney, Cookov prolaz, Jangce, Tai, Mar del Platu, te Ontario gdje je postavio svjetski rekord.^[7] Pobjednik je i prvog Starogradskog plivačkog maratona (Faros) održanog 1976. godine.^[9]

Rogošić je isplivao i više sponzoriranih plivačkih maratona među kojima su najpoznatiji:

Dionica	Udaljenost	Vrijeme	Nadnevak	Bilješka
Vis-Split	53,8 km	14 h 35'	4. srpnja 1975.	[10]
La Manche	32 km	11 h 27'	14. kolovoza 2004.	prvi hrvatski podvig[11]
Savudrija-Prevlaka	1000 km	57 dana	2. srpnja-27. kolovoza 2005.	etapno plivanje[7]
Grado-Riccione	225 km	50 h 10'	29. – 31. kolovoza 2006.	mjereno GPS-om, Guinnessov rekord[12]
Tunis-Sicilija	171 km	50 h 26'	20. – 22. srpnja 2008.	prvi pothvat na dionici[13]

Godine 2004. preplivao je La Manche u 63. godini života i time postao prvi Hrvat i najstariji čovjek kojem je to uspjelo.^[11] Iduće godine plivao je 1000 km od Savudrije do Prevlake i postavio svjetski rekord u etapnom plivanju.^[7]

Popularna kultura

O Veljku Rogošiću napisano je pet knjiga nekomercijalnog karaktera:^[14]

• Moje najdraže milje, 1974.
• Jači od mora, 1975.
• Brazdama partizanskih brodova, 1977.
• Jedno more – dvije obale, 1979.
• La Manche, 2005.

O maratonskom plivaču snimljen je i dokumentarac Jači od mora kojeg je režirao Nikola Babić, te radio-drama Maratonac.^[14] Velika popularnost koju je imao 1960-ih i 1970-ih godina dovela ga je na televizijske ekrane. Bio je glavnim likom reklame za Pipi (piće tvrtke Dalmacijavino) u kojoj pjesmu pjeva Đorđi Peruzović.^[15] Glumio je u sveukupno 127 državnih i stranih reklama.^[14]

Nagrade

Neke od Rogošićevih nagrada, priznanja, povelja i plaketa uključuju:^[14]

• Povelje za osvojena prva mjesta na prvenstvu svijeta (Capri – Napoli), 1971. – 1974.
• Grb grada Splita, 1974.
• Zlatni sat, poklon Tita za preplivavanje dionice Vis–Split i ostale uspjehe, 1975.
• Nagrada grada Splita, 1975.
• Povelja Kralja hladnih voda (WPMSF), 1976.
• Povelja apsolutnog maratonca svijeta (WPMSF), 1977.
• Zlatni grb grada Trogira, 1977.
• plivačka Dvorana slavnih u Fort Laurderdaleu, 1992.
• Spomenica Domovinskog rata i čin poručnika fregate, dodijelio Franjo Tuđman
• Prvi počasni sportaš grada Kaštela, 1999.
• Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara za sportska dostignuća, 2002.
• Red hrvatskog trolista za zasluge u Domovinskom ratu, 2002.
• Povelja CSPF-a za prvog Hrvata koji je preplivao La Manche, 2004.
• Nagrada grada Kaštela za životno djelo, 2005.
• Posebno priznanje HOO-a za športska ostvarenja, 2005.
• Državna nagrada Franjo Bučar za životno djelo, 2006.
• Guinnessov rekord za najdulje oceansko plivanje, 2006.^[12]

Poveznice

• Daljinsko plivanje
• Popis poznatih splitskih športaša