From Wikipedia, the free encyclopedia
Tomáš Halík (češki: [ˈtoma:ʒ ˈɦali:k ] ;[1] rođen 1. lipnja 1948.) je češki katolički svećenik, filozof i teolog. Profesor je sociologije na Karlovom sveučilištu u Pragu, župnik Akademske župe Svetog Spasitelja u Pragu i predsjednik Češke kršćanske akademije. Od 1989. godine predavao je na brojnim sveučilištima i međunarodnim znanstvenim konferencijama u Europi, Sjedinjenim Državama, Aziji, Australiji, Kanadi i južnoj Africi. Bio je i gostujući profesor na Sveučilištu Oxford, Sveučilištu Cambridge i Sveučilištu Harvard.[2]
Tomáš Halík | |
| |
Rođenje | 1. lipnja 1948. |
---|---|
Prebivalište | Prag |
Državljanstvo | Češka Republika |
Polje | Teologija i sociologija |
Institucija | Karlovo Sveučilište u Pragu |
Istaknute nagrade | Nagrada Templeton
Počasni doktorat Sveučilišta Oxford |
Web stranica | http://halik.cz/cs/ |
Portal o životopisima |
Autor je nekoliko knjiga o religiji i duhovnosti te dobitnik brojnih nagrada, uključujući nagradu Templeton,[3] nagradu Romano Guardini[4] i počasni doktorat Sveučilišta Oxford.[5] Papa Benedikt XVI. dodijelio mu je 2008. titulu prelata Njegove Svetosti.[2][6]
Halíka je papa Ivan Pavao II. imenovao za savjetnika Papinskog vijeća za dijalog s nevjernicima 1992.[2] U crkvi Svetog Spasitelja u Pragu često održava zajedničke molitve i meditacije s pripadnicima drugih religija kao što su Židovi, budisti[7] i muslimani.[8] Zbog svojih stavova o drugim religijama, njegove podrške registriranim partnerstvima i svog stava o migracijama, dobio je i pohvale i kritike.[9][10]
Halík je prešao u Katoličku crkvu s 18 godina, zbog utjecaja pisaca kao što su GK Chesterton i Graham Greene. Studirao je sociologiju i filozofiju na Karlovom sveučilištu u Pragu, tada Čehoslovačka, gdje je bio učenik Jana Patočke. Nakratko se preselio u inozemstvo kako bi studirao engleski jezik na Sveučilištu Wales, u Bangoru, gdje je bio iznenađen invazijom na njegovu zemlju pod vodstvom Sovjetskog Saveza, koja je trebala slomiti Praško proljeće, u kolovozu 1968. Vratio se u Prag, gdje je diplomirao 1972. godine. Održao je govor na dodjeli doktorata koji je komunistički režim smatrao subverzivnim, zbog čega mu je zabranjeno predavati ili obnašati bilo koju akademsku poziciju.
Potom je radio kao psihoterapeut, od 1972. do 1975. godine. Od 1975. do 1984. godine je vodio katedru psihologije rada u Institutu Ministarstva rada. U međuvremenu, Halík je tajno studirao teologiju u Pragu, a 21. kolovoza 1978. potajno je zaređen za katoličkog svećenika u Erfurtu, Istočna Njemačka. Studirao je i diplomirao psihologiju na Medicinskom institutu u Pragu 1984. godine. Radio je kao psihoterapeut za narkomane i alkoholičare na klinici za liječenje ovisnosti Karlovog sveučilišta u Pragu od 1984. do 1990. godine. Osamdesetih je bio aktivan u podzemnoj Crkvi i bio je bliski suradnik kardinala Františeka Tomášeka, prije pada komunizma u istočnoj Europi 1989. godine.
Nakon Baršunaste revolucije, koja je značila pobjedu demokracije u njegovoj zemlji, bio je jedan od vanjskih savjetnika češkog predsjednika Václava Havela. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je savjetnikom Papinskog vijeća za dijalog s nevjernicima 1992. godine. Stekao je licencijat iz teologije na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu 1992. godine. Iste godine diplomirao je sociologiju na Karlovom sveučilištu i doktorirao teologiju na Papinskom teološkom fakultetu u Wrocławu u Poljskoj. Halík se pridružio Fakultetu sociologije na svom alma-mater 1993., postao je profesor 1997. godine. Također je pročelnik Odsjeka za religijske studije. Kao gostujući suradnik, držao je predavanja na Sveučilištu Oxford i Sveučilištu Cambridge u Engleskoj. Hálik je od 1990. rektor crkve Svetog Spasitelja u Pragu te suosnivač i dugogodišnji predsjednik Češke kršćanske akademije. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je za počasnog papinog prelata, 2008. godine.[11]
Često javno raspravlja o etičkim pitanjima, kao što su rasizam, politička i vjerska netolerancija, proces sekularizacije, kao i proces europske ekspanzije i integracije.
Tomáš Halík član je nekoliko znanstvenih društava, uključujući Europsko društvo za katoličku teologiju, Međunarodno društvo za psihologiju religije i Čehoslovačko društvo za znanost i umjetnost sa sjedištem u Washingtonu.
Godine 2010., njegova knjiga Strpljenje s Bogom (Vzdáleným nablízku: vášeň a trpělivost v setkání víry s nevírou) proglašena je knjigom mjeseca od strane US Catholic Book Cluba i nagrađena je nagradom za najbolju europsku teološku knjigu.[12]
Naslućivalo se da će se Halík kandidirati za češkog predsjednika. Zdeněk Škromach je 2015. najavio svoju kandidiraturu,[13] na što je Halík godinu dana ranije rekao da će, ako ne bude dostojnih kandidata, navodeći Škromacha kao jednog takvog kandidata, imati moralnu obvezu kandidirati se.[14] Međutim, početkom 2016. izjavio je kako vjeruje da ga ured predsjednika ne privlači jer je vrijeme za demagoge poput aktualnog češkog predsjednika Miloša Zemana i Donalda Trumpa. Također nije vjerovao da ima velike šanse za uspjeh u utrci 2018., jer bi osvojio samo glasove zdravih i obrazovanih ističući da ne želi ići protiv svog moralnog kompasa i u kampanju na populističkom i kontroverznom platforma.[15]
U Dubrovniku je biskup Mate Uzinić sa suradnicima organizirao dvije ljetne škole teologije. Prva, pod naslovom “Teologija u pluralnom društvu”, bila je od 14. do 19. srpnja 2019., a druga na temu “(A)politična vjera: kršćani u političkom prostoru”, od od 18. do 24. srpnja 2021. godine.[16] Škola je izazvala veliko zanimanje i oba puta okupila studentice i studente katoličke, pravoslavne i protestantske teologije. Bili su to svojevrsni ekumenski i dijaloški skupovi na kojima su se mogli upoznati mladi teolozi različitih kršćanskih konfesija međusobno, kao i s nekoliko renomiranih svjetskih teologa, također različitih kršćanskih konfesija. Među predavačima druge Ljetne škole teologije Uzinić je pozvao i teologa Tomáša Halíka.[17] Drugi pozvani predavači bili su: Ivan Šarčević, Teresa Forcades, Aristotle Papanikolaou i Miroslav Volf.[18] U Dubrovniku je profesor Halík dao intervju za news portal Svete Stolice[19] u kojemu je istaknuo da je vrijeme u kojem živimo vrijeme za širi ekumenziam, “za hrabrije traženje Boga ‘u svim stvarima’. Možemo prihvatiti Korizmu praznih crkava, utihlih tijekom pandemije, kao kratku privremenu mjeru koja će biti brzo zaboravljena. No možemo je, također, iskoristiti kao kairós: pogodan trenutak za ‘otisnuti se na more’ i tražiti novi identitet za kršćanstvo u svijetu koji se radikalno mijenja pred našim očima”.[20]
Tijekom rujna 2022. u prostorijama Sveučilišta Regina Apostolorum u Rimu održavao se godišnji tečaj za novoimenovane i novozaređene biskupe u organizaciji vatikanskog Dikasterija za biskupe. Glavna tema bila je "Naviještati evanđelje u promjenjivim vremenima: služba biskupa".[21] S obzirom na to da prijašnjih godina tečaj nije bilo moguće organizirati zbog covida, ove se godine on održao u dva kruga, a zajedno na njemu sudjeluje oko 320 biskupa sa svih kontinenata. U drugom tjednu – za biskupe iz Europe, SAD-a, Kanade, Južne Amerike, Australije i Oceanije – profesor mons. Tomáš Halík, koji je između ostaloga bio predavač na drugoj Ljetnoj školi teologije u Dubrovniku od 18. do 24. srpnja 2021. godine, pozvan je iz Dikasterija za biskupe[21] da održi predavanje o "znakovima vremena i ulozi Crkve". Svoje predavanje nazvao je "33 teze o Crkvi u vremenu promjene epoha".[22]
Halík se zalaže za razvoj nauka Katoličke crkve. Podržava, primjerice, ređenje žena, tvrdeći da je prvi korak prema tome dopustiti ženama da naviještaju Božju Riječ i propovjedaju. Tako, u jednom intervjuu kaže: "Uvjeren sam da je sada čas žena. Ne možemo propustiti ovaj trenutak. Crkva je prečesto gubila važan trenutak, “kairos”. U 19. stoljeću izgubila je radničku klasu; zatim mnoge intelektualce kroz svoj jednostrani antimodernizam; mlade u 1960-ima kroz paničnu reakciju na 'seksualnu revoluciju'. Sad vidim opasnost od gubitka žena. Njena karizma mora biti više integrirana u služenje. Moramo ići korak po korak, u Crkvi je toliko stereotipa i predrasuda. Sljedeći korak morale bi biti propovijedi žena. Tada dolazi đakonat i za žene. To su dva koraka koja se sada mogu učiniti".[23][24]
Kritizirao je rigidni stav Crkve o homoseksualnosti i ne prihvaćanje homoafektivnih osoba. "Mnogo je onih koji se ne identificiraju u potpunosti s crkvenim zakonima i crkvenom praksom, a koji se ne osjećaju prihvaćenima. To također uključuje mnoge LGBT osobe. Gledati ljude u 'graničnim situacijama' znači proširiti vlastite mentalne granice. Duhovno iskustvo tražitelja mora imati mjesta u Crkvi – ne kao 'predvorje za pogane' kako je to predložio Benedikt XVI., to danas više nije dovoljno – već kao obogaćivanje vjere i prakse Crkve".[23][24]
Halík smatra da u sekularnom društvu valja voditi brigu o pluralnosti. Tako se nauk neke religije ne smije jednostavno kopirati u građansko zakonodavstvo. Stoga je kritizirao građansko zakonodavstvo protiv pobačaja, posebno u istočnoj Europi tvrdeći da bi gotovo potpuna zakonska zabrana pobačaja u Poljskoj zapravo "potaknula 'abortus turizam' Poljakinja u Češkoj Republici i Slovačkoj, pridonijevši vrlo malo zaštiti nerođenih i da to neće moći zaustaviti zlo pobačaja".[25]
Tomáš Halík dobio je mnoga ugledna priznanja za zasluge u međureligijskom dijalogu, za znanstvenu i pedagošku djelatnost, promicanje duhovne slobode i ljudskih prava te za književnost, uključujući:
Knjige na engleskom
Knjige na češkom
Knjige na francuskom
Knjige na talijanskom
Knjige na njemačkom
Knjige na španjolskom
Knjige na portugalskom
Knjige na nizozemskom
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.