Remove ads

Timuridsko Carstvo (perz. تیموریان, poznati i pod endonimom: گوركانى, Gurkānī) je naziv za srednjovjekovnu iransku državu pod vladavinom timuridske dinastije koju je osnovao ratoborni osvajač Timur. Timuridi su vladali Iranom od 1387. do 1509. godine, a prilikom njihovog vojno-političkog vrhunca carstvo se djelomično protezalo i preko teritorija današnjeg Azerbajdžana, Armenije, Gruzije, Rusije, Turske, Sirije, Iraka, Afganistana, Pakistana, Turkmenistana, Uzbekistana, Tadžikistana, Kazahstana, Kirgistana, Indije i Kine. Prijestolnice timuridskih vladara bile su smještene u Heratu i Samarkandu, a službeni jezik carstva bio je perzijski.

Timuridsko Carstvo

تیموریان


 

 

1370.1509.
 

 

Thumb

Zastava

Thumb
Lokacija Timuridskog Carstva
Zemljovid Timuridskog Carstva
Glavni grad Samarkand,
Herat
Jezik/ci perzijski, čagatajski
Religija islam
Vlada
Emir
 - 1370.1405. Timur (prvi)
 - 1506.1507. Muzafar Husein (zadnji)
Povijest Srednji vijek
 - uspostavljena 1370.
 - Ujedinjenje Irana pod timurskom vlašću 1387.
 - Invazija na Indiju 1398.
 - Uzbečki prodor u Timuridsko Carstvo 1507.1509.
 - ukinuta 1509.
Površina
 - 1405. 4400000 km2

Timuridska dinastija bila je mongolskog podrijetla, a njen osnivač Timur smatrao se izravnim potomkom Džingis-kana, osnivača Mongolskog Carstva koje se protezalo i Iranskom visoravni još u 13. stoljeću. Originalno sjedište dinastije bila je Središnja Azija, a snažan iranski kulturološki utjecaj iz Horasana rezultirao je njihovim usvajanjem islamske vjeroispovjesti i perzijskog jezika. Iskoristivši političku prazninu nakon slabljenja Ilhanata, Timur je žestokim osvajačkim pohodima prvo zavladao Horasanom, Horezmom i Transoksanijom, zatim je pokorio i lokalne iranske dinastije Kartida, Muzafarida, Čupanida i Džalajerida, te nastavio napredovati prema Bagdadu i Alepu na jugozapadu. Nastavio je ratovati i na sjeveru gdje je porazio Zlatnu Hordu i Ruse u Moskvi, a zatim se okrenuo i prema Indiji u kojoj je potpuno razorio Delhi. Konačno, njegovi pohodi završavaju pobjedom i nad Osmanlijama u Ankari. Timurovi pohodi bili su popraćeni i velikom okrutnošću pa se procjenjuje da je prilikom njegovih osvajanja smrtno stradalo čak 17 milijuna ljudi.

Nakon Timurove smrti 1405. godine carstvo se počelo raspadati, no njegovi nasljednici nastavili su vladati iz Samarkanda i Herata još gotovo stotinu godina nakon čega na sjeveroistoku provaljuju Uzbeci, dok se istovremeno Iran ponovo ujedinjuje pod safavidskom dinastijom iranskog podrijetla. Iako su Timuridi početkom 16. stoljeća nestali s političke pozornice na Iranskoj visoravni i u Središnjoj Aziji, njihov princ Babur je 1526. godine pokorio sjever Indije u kojoj započinje mogulsko razdoblje obilježeno širenjem perzijskog jezika i kulture sve do britanske kolonizacije 1858. godine.

Remove ads

Literatura

  • (engl.) Roemer, H. R. 1986. 2. Tīmūr in Iran. Jackson, Peter; Lockhart, Laurence (ur.). The Timurid and Safavid Periods. The Cambridge history of Iran. VI. Cambridge University Press. Cambridge, U.K.. doi:10.1017/CHOL9780521200943.003. ISBN 9780521200943
  • (engl.) Roemer, H. R. 1986. 3. The Successors of Tīmūr. Jackson, Peter; Lockhart, Laurence (ur.). The Timurid and Safavid Periods. The Cambridge history of Iran. VI. Cambridge University Press. Cambridge, U.K.. doi:10.1017/CHOL9780521200943.004. ISBN 9780521200943
  • (engl.) Spuler, Bertold. 15. prosinca 1990. V. In the Mongol and Timurid Periods. Central Asia. Encyclopædia Iranica. New York
  • (engl.) Szuppe, Maria. 15. prosinca 2003. V. Timurid Period. Historiography. Encyclopædia Iranica. New York
Remove ads

Vanjske poveznice

Wikimedijski zajednički poslužitelj:

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Timuridsko Carstvo

Wikiwand in your browser!

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.

Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.

Remove ads