talijansko-američka katolička redovnica i svetica Katoličke Crkve From Wikipedia, the free encyclopedia
Sveta Franciska Cabrini, pravim imenom Francesca Saverio Cabrini, a poznata i kao Majka Cabrini i Majka iseljenika,[2] bila je talijansko-američka katolička redovnica, misionarka i utemeljiteljica Družbe misionarki Presvetog Srca Isusova. Prva je naturalizirana državljanka SAD-a koju je kanonizirala Katolička Crkva.[3] ↓bilj1 Spomendan joj je 22. prosinca.
| Francesca Saverio Cabrini | |
|---|---|
 | |
| Rođena | 15. srpnja 1850. Sant'Angelo Lodigiano, Lombardija, Italija |
| Preminula | 22. prosinca 1917. Chicago, Illinois, SAD |
| Beatificirana | 13. studenoga 1938. |
| Kanonizirana | 7. srpnja 1946. |
| Slavi se u | Katoličkoj Crkvi |
| Spomendan | 22. prosinca |
| Simboli | ljiljan[1] |
| Zaštitnica | iseljenika |
| Svetišta | Svetište sv. Franciske Cabrini, New York |
 Portal o kršćanstvu | |
Papa Pio XII. postavio ju je 1950. za zaštitnicu iseljenika.[2]
_-_stained_glass,_St._Frances_Xavier_Cabrini.jpg)
Rođena je 15. srpnja 1850. u Sant' Angelu kod Lodia u Lombardiji.[1] Bila je najmlađe od trinaestero djece posjednika imanja Augustina Cabrini i pobožne majke Stelle Oldini. Svega četvero od trinaestero djece doživjelo je pubertet. Obitelj se bavila uzgojem trešanja.[4] Sa sedam godina primila je svetu potvrdu i taj je događaj smatrala prekretnicom u svojemu životu:[2]
Budući da joj je otac rado čitao vijesti o misionarima, već se od malena počela zanimati za misije. S osamnaest godina kod redovnica Kćeri Presvetog Srca završila je učiteljsku školu. Otac i majka preminuli su u razmaku od deset mjeseci tijekom 1870. godine. Kao učiteljica je najprije predavala u Vidardu dvije godine, gdje je u mjesnoj župi bila aktivna u brizi za bolesnike zbog čega je i sama dobila boginje.[2]
Počela je žudjeti za misijama, ali tada u Italiji nije bilo nijedne ženske misijske družbe. Zbog krhka zdravlja nije primljena ni u jedan od dvaju postojećih redova. Između 1874. i 1880. živjela je i djelovala unutar ustanove Kćeri Božje Providnosti, koja je 1880. radi teškoća ukinuta. Sa sedam djevojaka iz te ustanove Franciska je 14. studenoga 1880. u zgradi ukinuta samostana u Codognu osnovala Družbu Misionarki Presvetog Srca Isusova, s ciljem zauzimanja za bolesnu i napuštenu djecu.[4] Ubrzo je Družba otvorila kuće i u Milanu i Rimu.[2]
Iako joj se san o odlasku u Kinu nije ostvario, ↓bilj2 papa Leon XIII. potvrdio je Pravilo sestara misionarki, a sestri Farnciski rekao: „Vaša ustanova je još mlada. Ona treba sredstava. Pođite u Sjedinjenje Američke Države. Ondje ćete naći pomoć, ali i ogromno polje rada.”[2] Poslušavši papin prijedlog, ↓bilj3 s deset sestara upćuje se prema SAD-u. U proljeće 1889. stigla je u New York. Ondje se posebno zauzima za Talijane doseljene zbog gospodarske krize. Osniva škole, bolnice, sirotišta, domove i ubožišta u Chicagu, Denveru, Seattleu, New Orleansu i Los Angelesu. U pretežno protestanstskoj sredini bila je neshvaćena i često napadana, ali je podjednako zbrinjavala i podizala napuštenu djecu bez obzira na vjeroispovijest ili narodnost.[4]
Misijsku djelatnost nastavila je u Srednjoj Americi (u Nikaragvi i Panami), Čileu u Južnoj Americi, kao i u Europi. Na svojim misijskim putovanjima 28 puta prepovila je Atlantik, ↓bilj4 jer su njezine sestre djelovale i u Amerikama i u Europi. Slala je svoje sestre na pamučne i rižine plantaže američkog Juga te u rudnike Sjevera. Govorila bi: „Radimo, radimo! Imat ćemo čitavu vječnost, dosta vremena da se odmorimo!” U rudokopima Denvera u Coloradu, misionarke su silazile u rudnike u kojima su radili talijanski doseljenici. Sestre misionarke dobile su dopuštenje posjeta zatvorenika te su tješile osuđenike na smrt u zloglasnom zatvoru Sing-Singu u New Yorku. Zatvorenici u Chicagu kupili su konja i kola za sestre koje su im dolazile u posjet iz daleka.[2] Cabrini je već tada školu organizirala napredno te su sestre uz vjeronauk podučavale i prirodoslovlje te djecu jaćale športom.[4]
Svakodnevno se molila pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.[4]
Za svojega drugog prijema kod Pape Leona XIII., rekla je odakle joj snaga u bolesti:[2]
Umrla je 22. prosinca 1917. u Columbovoj bolnici u Chicagu, u 67. godini života, osamljena, dok je pripremala božićne poklone za petstotinjak napuštene djece.[3] U trenutku smrti imala je 2000 sestara u 70 redovničkih kuća,[4] a sestre njezina reda brinule su se za više od 5000 siročadi i 100 000 bolesnika.[2]
Nakon Cabrinine smrti, sestre iz Družbe bile su primorane napustiti Kinu zbog političkih previranja koje je pratila vjerska nesnošljivost. Ubrzo su otišle i iz Sibira zbog Listopadske revolucije i nedostatka sredstava, kao i potpore mjesne zajednice.
Tijelo joj je izvorno bilo izloženo u Domu sv. Franciske Cabrini u New Yorku, ali je 1931. ekshumirano za potrebe beatfikacije. Nakon kanonizacije, ruka se čuva u svetištu u Chicagu, a ostatak tijela u svetištu u New Yorku.
Blaženom ju je 13. studenoga 1938. proglasio papa Pio XI., a svetom njegov nasljednik Pio XII. 7. srpnja 1946., ubrzo nakon završetka Drugoga svjetskog rata koji je iza sebe ostavio milijune izbjeglica i prognanika.[4] Njezino beatifikacijsko čudo uključivalo je ozdravljenje novorođenčeta staroga jedan dan, koje je bilo slijepo zbog 50 %-tne koncentracije srebrovog nitrata u očima, umjesto normalnih 1 %. Dijete imena Peter Smith prisustvovalo je kanonizaciji. Kasnije se Smith zaredio za svećenika. Na misi zahvalnici za kanonizaciju prisustvovalo je 120 000 vjernika, koji su ispunili stadion Soldier Field u Chicagu.[5]
Spomendan joj je 22. prosinca,[6] a u SAD-u se slavi 13. studenoga, na dan kanonizacije, kako bi se izbjegle nedoumice sa svečanostima Došašća u sljedećim danima. Posebno ju časte Američki Talijani.
Kako bi se rasteretila Kolumbova bolnica u Chicagu, koja je nakon smrti postala hodočastilište brojnih vjernika, Čikaška nadbiskupija dala je izgraditi nacionalno svetište u Chicagu. Osim u Chicagu, svetišta su uspostavljena na newyorkškom Manhattanu i u mjestu Golden u Coloradu.
Godine 1996. primljena je u Nacionalnu žensku kuću slavnih. Dvije godine kasnije, osnovana je zaklada Misija Cabrini s ciljem provođenja njezinih programa obrazovanja, zdravstvene i socijalne pomoći.
Jedna od stanica milanske gradske željeznice nosi njezino ime (Stazione Francesca Cabrini).[7]
O njoj je 2024. snimljen film Cabrini.
.jpg)
_02.JPG)
↑bilj1 Elizabeth Ann Seton bila je prva državljanka SAD-a rođena u SAD-u (podrijetlom iz SAD-a) koja je bila kanonizirana.
↑bilj2 Na pitanje papi može li ići u misije na istok, papa je odgovorio potvrdno, ali na zapad, misleći na SAD.[3]
↑bilj3 Rad s talijanskim iseljenicima u SAD-u predlagao joj je biskup Giovanni B. Scalabrini i prije njezina obraćanja papi.[1][3]
↑bilj4 Sestra Franciska potkraj života u pismima svojim sestrama priznala je da se boji mora, ali da ga je prevladala svojim žarom za misije.[3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
