Središnja Srbija

Središnja Srbija (srpski: Centralna Srbija ili Централна Србија, ponekad i Uža Srbija) je naziv za dio teritorija Republike Srbije koji se nalazi izvan područja autonomnih pokrajina: Vojvodine i Kosova i Metohije. Naziv je bio u službenoj upotrebi od 1945. do 2009. – 2010. godine, kada je područje Središnje Srbije podijeljeno na tri nove statističke regije:

• Beograd,
• Šumadija i zapadna Srbija i
• Južna i istočna Srbija^[1]

Upravna podjela

Okruzi u središnjoj Srbiji

Područje središnje Srbije podijeljeno je na 17 okruga i grad Beograd. Okruzi su:

• Mačvanski okrug
• Kolubarski okrug
• Moravički okrug
• Zlatiborski okrug
• Podunavski okrug
• Braničevski okrug
• Šumadijski okrug
• Pomoravski okrug
• Raški okrug
• Rasinski okrug
• Borski okrug
• Zaječarski okrug
• Nišavski okrug
• Pirotski okrug
• Toplički okrug
• Jablanički okrug
• Pčinjski okrug
• Beograd

Najveći gradovi

Najveći gradovi središnje Srbije (po podacima iz 2002.):

• Beograd = 1 280 600
• Niš = 173 400
• Kragujevac = 146 000
• Leskovac = 94 758
• Čačak = 73 200
• Smederevo = 62 700
• Valjevo = 61 400
• Kraljevo = 57 800
• Kruševac = 57 400
• Užice = 55 000
• Vranje = 55 000
• Šabac = 54 800
• Novi Pazar = 54 600

Etničke skupine

Najveće etničke skupine središnje Srbije (po podacima iz 2002.):

• Srbi = 4 891 031 (89.48%)
• Bošnjaci = 135 670 (2.48%)
• Romi = 79 136 (1.45%)
• Albanci = 59 952 (1.10%)
• Vlasi = 39 953 (0.73%)
• Crnogorci = 33 536 (0.61%)
• Jugoslaveni = 30 840 (0.56%)
• Bugari = 18 839 (0.34%)
• Muslimani = 15 869 (0.29%)
• Makedonci = 14 062 (0.26%)
• Hrvati = 14 056 (0.26%)
• ostali.

Izvori

1. http://media.popis2011.stat.rs/2011/prvi_rezultati.pdf

Vidi još

• Beogradski pašaluk