From Wikipedia, the free encyclopedia
Sluh je jedno od pet tradicionalnih ljudskih osjetila.
Kod ljudi i kralježnjaka, slušni sustav sakuplja vibracije, koje uzrokuju zvučni valovi. Zvuk čujemo, jer živci u ušima pretvaraju vibracije u signale, koji idu u mozak.[1] Slušni sustav sastoji se od uha, slušnog živca i dijelova središnjeg živčanog sustava koji su uključeni u osjet sluha. Nemogućnost slušnih organa, da primaju podražaje naziva se gluhoća.
Za slijepe i slabovidne osobe sluh je primarno osjetilo spoznaje. Učinkovito slušanje daje djeci oštećena vida, posebno slijepima, mnogo korisnih informacija o zbivanjima u bližoj i daljoj okolini, a ujedno je temelj njihovog daljnjeg spoznajnog razvoja. Pri slušanju glazbe slijepa djeca mogu izdvojiti zvukove koja druga djeca teže zamjećuju.[2]
Sluh se mjeri testovima poput audiometrije, elektrokohleografije, timpanometrije, auditornog odgovora moždanog stabla i drugo.
Pod vodom, teže se određuje izvor zvuka. Brzina zvuka brža je nego u zraku.
Životinje imaju različiti sluh. Pomoću njega komuniciraju, bitan im je za razmnožavanje i uočavanje neprijatelja i plijena. Nekim životinjskim vrstama, sluh je primarno osjetilo. Sisavci imaju dobro razvijen sluh. Poseban oblik je korištenje ultrazvuka. Registriranjem povratka odaslanog zvuka, određuju svoj položaj u prostoru ali i položaj plijena u odnosu na sebe. Dvije su vrste posebno dobro razvile korištenje ultrazvuka, kitovi zubani i šišmiši, ali i neke druge vrste ga upotrebljavaju, samo ne tako izraženo.
Sluh je osjet kojim se zamjećuju zvukovi i tumači njihovo značenje. Temelji se na prijenosu titraja, izazvanih zvučnim valovima, u unutarnje uho te na pretvorbi tih titraja u živčane impulse. Zvučni se valovi vanjskim zvukovodom prenose do bubnjića i izazivaju njegovo titranje. Titranje bubnjića trima se slušnim koščicama u srednjem uhu prenosi do pužnice u unutarnjem uhu, što u njoj izazove pomicanje tekućine. Nastaju valovi tekućine koji se prenose do bazilarne membrane, opne na osnovici pužnice, i pobuđuju ju na titranje. Na bazilarnoj su membrani osjetne stanice Cortijeva slušnog organa, koje tvore jedan red unutarnjih i 3 do 4 reda vanjskih stanica, i koje na svojim vršcima imaju dlačice. Titranjem bazilarne membrane i osjetnih stanica dlačice se savijaju, pri čem nastaju bioelektrični potencijali, koji u obliku živčanih impulsa odlaze vlaknima slušnoga živca u mozak. Ti se impulsi, koji dolaze uglavnom iz unutarnjih stanica, počinju analizirati već u nižim dijelovima mozga (moždano deblo, talamus), ali se tek u slušnoj kori velikoga mozga potpuno obrađuju i doživljavaju kao osjet sluha. Slušna kora nalazi se obostrano u sljepoočnim (temporalnim) režnjevima velikoga mozga, ali se proteže i u neka susjedna područja moždane kore. S obzirom na funkciju, razlikuju se primarna slušna kora, u koju dolaze živčani impulsi iz pužnice, te sekundarna (asocijacijska) slušna kora, u kojoj ti impulsi dobivaju značenje i smisao.
Uho može zamijetiti nekoliko obilježja zvuka: visinu, glasnoću i boju zvuka te smjer iz kojega zvuk dolazi:
Oštećenje sluha nastaje zbog: promjena (ozljede) uške, začepljenja vanjskih zvukovoda ušnom smolom (cerumen), stranim tijelom ili tumorom, zbog upale ili prodora bubnjića, zbog buke, začepljenja Eustahijeve cijevi, otoskleroze i drugog. (gluhoća; nagluhost). Znanost o sluhu naziva se audiologija. Osjetljivost sluha mjeri audiometrija.[3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.