Skender Kulenović

Skender Kulenović (Bosanski Petrovac, 2. rujna 1910. – Beograd, 25. siječnja 1978.), bosanskohercegovački književnik i akademik, iz aristokratske obitelji Kulenovića^[1]

Skender Kulenović, 1943

Životopis

Skender Kulenović rođen je 2. rujna 1910. godine u Bosanskom Petrovcu, gdje je završio osnovnu školu. Nakon naglog osiromašenja obitelji (agrarna reforma 1920.) prelazi u majčino rodno mjesto Travnik gdje od 1921. do 1930. godine kao vanjski učenik pohađa Jezuitsku gimnaziju. U trećem razredu gimnazije javio se prvim književnim radom (soneti Ocvale primule u gimnazijskom listu Hrvatskoj vili). Od 1930. godine studira pravo na zagrebačkom sveučilištu. Godine 1933. postaje član SKOJ-a, a 1935. KPJ. Surađuje u brojnim listovima i časopisima, a 1937. godine mladim intelektualcima iz Bosne Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem pokreće u Zagrebu muslimanski časopis Putokaz.^[1][2]

Godine 1941. stupa u Prvi partizanski odred Bosanske krajine. Član AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, Kulenović u ratu piše poeme, uređuje listove "Krajiški partizan", "Bosanski udarnik", "Glas" i "Oslobođenje". Od 1945. do 1947. obavlja funkciju direktora drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, uređuje "Novo doba", "Pregled", "Književne novine" i "Novu misao". Od 1950. do 1953. sekretar je Narodne skupštine FNRJ, a poslije zabrane "Nove misli" kažnjen je i postavljen za korektora u "Borbi". Godine 1955. prelazi u Mostar na mjesto dramaturga Narodnog pozorišta. Jedno vrijeme je i urednik u beogradskoj "Prosveti". Za boravka u Beogradu oženio se Srpkinjom Verom Crvenčanin s kojom je imao sina Vuka, kojega su nazivali Vučko.^[1]

Umro je 25. siječnja 1978. godine u Beogradu.

Djela

• Stojanka majka Knežopoljka, poema, 1945.,
• komedije (Djelidba, Večera, A šta sad?), 1947.,
• "Ševa", poema, 1952.,
• Soneti, 1968.,
• Divanhana, pripovijetke, 1972.,
• Gromovo đule, priče za djecu, 1975.,
• Šarenka, priče za djecu, 1975.,
• Ponornica, roman, 1977.

Nagrade

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, između ostalih Dvadesetsedmojulske nagrade SRBiH (1971.) i nagrade AVNOJ-a (1972.). Bio je član SANU, ANUBiH i JAZU.

Izvori

1. Hrvatski fokus  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. veljače 2020. (Wayback Machine) Zrinko Horvat: Bošnjačka zloporaba Skendera Kulenovića: Kako (ne) može Hrvat Kulenović biti "na braniku Bosne i bosanskog jezika", 9. kolovoza 2018. (pristupljeno 22. veljače 2020.)
2. Romina Peritz, Velika ispovijest bosanskog Mimare 'Jedini na svijetu imam Da Vincija na svom zidu', Jutarnji list, 15. III. 2014., https://www.jutarnji.hr/vijesti/velika-ispovijest-bosanskog-mimare-jedini-na-svijetu-imam-da-vincija-na-svom-zidu/874519/