bošnjački pisac From Wikipedia, the free encyclopedia
Safvet-beg Bašagić (Nevesinje, 6. svibnja 1870. – Sarajevo, 9. travnja 1934.) bio je bosanskohercegovački književnik, znanstvenik, prevoditelj i političar.[1] Smatra se dijelom hrvatske i bošnjačke književnosti. Osnivač je mnogih listova, časopisa i društva Gajret. Ima velike zasluge za upoznavanje hrvatske književnosti s turskom, arapskom i perzijskom literaturom.[2] Bio je prvi predsjednik Bosanskog sabora.[3]
Safvet-beg Bašagić | |
---|---|
Puno ime | Safvet-beg Bašagić |
Pseudonim | Mirza Safvet |
Rođenje | 6. svibnja 1870., Nevesinje, BiH |
Smrt | 9. travnja 1934., Sarajevo, BiH |
Period pisanja | 1896. – 1931. |
Književne vrste | pripovijetke, poezija, povjesnice |
Portal o životopisima |
Safvet-beg Bašagić-Redžepašić rodio se u Nevesinju 1870. godine.[4] Otac mu je bio Ibrahim-beg poznat pod pjesničkim imenom Edhem.[4] Djed mu je bio Lutfullah-beg, zvani Bašaga po kojemu se ova grana Redžepašića prozvala Bašagić.[4] Po majci je Almashanumi bio unuk Dervišpaše (Dedage) a praunuk Smail-age Čengića.[4] Poslije mekteba i ruždije upisao je i pohađao gimnaziju u Sarajevu a istu je svršio 1895. godine.[5] Godine 1894. godine još kao gimnazijalac odaziva se pozivu i sudjeluje u polaganju kamena temeljca Starčevićevom domu u Zagrebu,[6] zbog čega je prisiljen položiti maturu na Bečkom sveučilištu. 1895. godine upisao se je na bečko sveučilište i tu je do 1899. godine slušao predavanja iz turskoga, arapskoga i perzijskoga jezika i povijesti.[7]
Predavao je arapski jezik na Sarajevskoj velikoj gimnaziji od 1900. do 1906. godine i osnivao muslimanska društva Gajret, El-Kamer i Muslimanski klub. Godine 1900. pokrenut je list Behar, list koji je bio za kulturno podizanje muslimanske obitelji i njezino osvješćivanje u hrvatskome duhu i Bašagić mu je bio prvim urednikom.[8] U Beču je 1910. godine doktorirao orijentalne jezike i povijest islama. Nakon toga bio je kandidat za profesora orijentalnih jezika na Zagrebačkom sveučilištu, u međuvremenu izabran je za zastupnika (1910.) te i potpredsjednika Bosanskoga sabora (dva zasjedanja). Bio je i dva puta predsjednik Bosanskoga sabora a na tome položaju zatekao ga je i početak Prvoga svjetskog rata te na kraju i slom Austrougarske države. Nakon Prvoga svjetskog rata, Bašagić je radio u sarajevskome Zemaljskom muzeju od 2. prosinca 1919. godine do 18. svibnja 1927. godine i umirovljenja, zbog bolesti.
Umro je u Sarajevu, 9. travnja 1934. godine. Pokopan je sutradan, 10. travnja 1934. godine, na počasnom mjestu,[9] kod Gazi Husrevbegove džamije.
Još kao đak 2. razreda gimnazije, 1886. godine, pokušava pisati stihove hrvatski i taj početak pokazuje kakav će biti njegov daljnji rad, o pradjedovima, o njihovoj čestitosti, o junaštvu.[10] Njegove pjesme su jednostavne formom, duši bliske sadržinom u kojima opijeva boli i stradanja, život i užitke naroda u Bosni razapeta na velikoj raskrsnici Istoka i Zapada.[10] Tipičan je pjesnik bosanskoga ponosa i to bosansko-begovskoga ponosa kako u lirskoj pjesmi tako i u dramama (Abdullah paša i Boj pod Ozijom a jedna njegova drama nosila je naslov Bosanski ponos).[4] Godine 1894. poslao je Matici hrvatskoj u Zagreb zbirku od 68 lirskih i epsko-lirskih narodnih pjesama koje je zabilježio a koje su dobrim dijelom već uvrštene u Matičine zbirke narodnih pjesama.[7] Godine 1900. izdao je Kratku uputu u prošlost Bosne od 1463. do 1850., koja je do pojave knjige Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana (Muhamed Hadžijahić) bila standard proučavanja povijesti muslimana. Godine 1915. prikupio je veliki materijal za rječnik turcizama, arabizama i parsizama u hrvatskome jeziku. Posljednje mu je djelo Znameniti Hrvati: Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, u izdanju Matice hrvatske, 1931. godine, koje je u neku ruku nadopuna Kratkoj uputi... i Bošnjacima i Hercegovcima u islamskoj književnosti. Bio je suradnikom u leksikonu Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925 tiskanom 1925. godine prigodom proslave 1000-godišnjice hrvatskoga kraljevstva i napisao je 79 životopisa.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.