From Wikipedia, the free encyclopedia
Rumeíka (mariupoljski grčki, krimski grčki ili tauro-romajski[1]) grčko je narječje kojim govore etnički Grci naseljeni na sjevernoj obali Azovskoga mora u jugoistočnoj Ukrajini. Te se Grke zove azovskim Grcima.
Iako je rumeíka uz turkijski urumski jezik bila glavni jezik azovskih Grka čak i u 20. stoljeću, danas se njime koriste malobrojni ukrajinski Grci.[2]
Krim je bio naseljen govornicima grčkoga više od dva i pol tisućljeća kao dio antičkih kolonija i kasnije Bizanta. Grčki su polisi počeli osnivati kolonije na Krimu u sedmom i šestom stoljeću prije Krista.[3] Većinu su kolonija uspostavili Jonjani iz Mileta u Maloj Aziji.[4]
Nakon što je pustošenje Carigrada tijekom Četvrtoga križarskog rata razbilo Bizant u komadiće, Krim je postao dio grčkoga Trapezuntskog Carstva. Ono je palo pod osmansku vlast 1475. godine. Početak velikoga grčkog naseljavanja stepske regije sjevera Azovskoga mora datira do Rusko-turskoga rata (1768. – 1774.) kada je Katarina Velika pozvala krimske Grke da se ponovno nasele na novoosvojena područja (uključujući i osnivanje Mariupolja) zbog progona u dijelu Krima pod muslimanskom kontrolom.[5]
Zbog stoljeća pod tatarskom i turskom vladavinom mnogi Grci više nisu govorili grčkoga jezika: zajednica se podijelila na govornike grčkoga (Romeiis) i govornike urumskoga.
U dvadesetome stoljeću Rumeíkom se služilo u većini sela u kojima se govorilo grčkim. Postoji oko 17 sela gdje se jezik i danas rabi. Razlikuje se pet poddijalekata s obzirom na njihovu sličnost sa standardnim grčkim.
Rumeíka nije jedini jezik Grka na sjeveru Azovske regije: u selu Anadol govori se pontskim jer je naseljeno ljudima iz Ponta koji su došli 1826. godine.[6]
Rumeíku se često opisuje kao pontski dijalekt. Prema modernim istraživačima. situacija ipak nije tako jednostavna: moguće je argumentirati da je Rumeíka slična i pontskom i sjevernim grčkim narječjima. Prema Maximu Kisilieru, iako Rumeíka dijeli neka obilježja s obama, bolje ju je smatrati posebnom, to jest izdvojiti je.[6]
Nakon Oktobarske revolucije 1917. započeo je proces buđenja azovskih Grka. Sovjetska administracija uspostavila je grčko-rumajsko kazalište, nekoliko časopisa i novina te škole. Georgi Kostoprav stvorio je poetski jezik za svoja djela. Ovo je buđenje prekinuto kada su Kostoprav i mnogi drugi Grci ubijeni za vrijeme vladavine Josifa Staljina 1937. godine. Velik je broj ljudi prebačen u gulage.
Rumeíka je bila tema jezičnih studija u kasnim 1920-ima i 1930-ima kao dio općega programa nastojanja da se identificiraju i opišu jezici SSSR-a.[6] Ipak, jezikoslovci koji su proučavali jezik postali su žrtve za Staljinova režima i istraživanje Rumeíke nije se nastavilo do 1950-ih i 1960-ih.[6]
Poznavatelji grčkoga iz Kijeva, pod vodstvom Andrija Biletskog, složili su detaljan opis jezika i zabilježili folklor. Biletski je razvio ćirilični alfabet za njih 1969. jer su azovski Grci izgubili pismenost u Grčkome još u krimskome razdoblju svoje povijesti.[7][2]
Mnoge su knjige na Rumeíki tiskane na ćirilici: osim domaćih djela, tiskani su i prijevodi.[2]
Novi je pokušaj očuvanja identiteta etničkih Grka počeo sredinom 1980-ih. Iako su mnogi pisci rabili ćirilično pismo, stanovnici regije rijetko su se njime služili jer je sada većina držala ruski materinskim jezikom.[2] Rumeíka je drastično propadala, najviše ugrožena standardnim novogrčkim kojim se služilo u školama i na lokalnom sveučilištu. Ipak, najnovija istraživanja Aleksandra Gromova pokazuju da još ima nade da će neki stanovnici nastaviti rabiti dijalekt.[8]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
