From Wikipedia, the free encyclopedia
Ranko Matasović (Zagreb, 14. svibnja 1968.) hrvatski je jezikoslovac, indoeuropeist i keltist.
Ranko Matasović | |
Rođenje | 14. svibnja 1968. Zagreb |
---|---|
Narodnost | Hrvat |
Polje | jezikoslovlje |
Institucija | Filozofski fakultet u Zagrebu |
Portal o životopisima |
Osnovnu školu i matematičku gimnaziju (MIOC) završio je u Zagrebu.[1] Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je opću lingvistiku i filozofiju. Magistrirao je 1992., a doktorirao 1995. s tezom o rekonstrukciji teksta u indoeuropeistici kod Radoslava Katičića (A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European Linguistics).
Stručno se usavršavao na sveučilištima u Beču (1993.) i Oxfordu (1995.). Bio je stipendist Fulbrightove zaklade za postdoktorski studij na Sveučilištu Wisconsin–Madison za 1997./1998. godinu, a koristio je i stipendiju zaklade Alexander von Humboldt za 2002./2003. na Sveučilištu u Bonnu.
Predstojnik je Katedre za poredbenu indoeuropsku lingvistiku na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje kao redoviti profesor predaje kolegije iz poredbene gramatike indoeuropskih jezika, keltistike i jezične tipologije.
Bavi se pitanjima poredbene gramatike indoeuropskih jezika (osobito keltskih i baltoslavenskih), jezičnom tipologijom i sintaksom, te latinskom, keltskom i hetitskom filologijom. Sudjeluje u projektu izrade indoeuropskoga etimološkoga rječnika Sveučilišta u Leidenu.[2]
Dobitnik je nagrade HAZU za 2002. za trajan doprinos znanosti na području filologije. Godine 2007. postao je član suradnik HAZU-a, a od 2012. stalnim je članom.[3]
Nećak je kroatista Dalibora Brozovića i povjesničarke Nevenke Košutić Brozović i bratić Dunje Brozović-Rončević.
Najznačajnija Matasovićeva djela jesu:[4]
Objavio je i stotinjak znanstvenih radova u Hrvatskoj i u inozemstvu, te brojne prijevode.