Radoje Radojević

Radoje Radojević na crnogor. ćiril. Радоје Радојевић, Mokro, Šavnik, 14. veljače 1922. - Ulcinj, 6. srpnja 1978., crnogorski povjesničar književnosti, filolog, publicist. Pisao je studije i oglede. Jedan je od začetnika nauke o crnogorskom jeziku i književnosti.

Radoje Radojević
Rođenje	14. veljače 1922., Stubica (Nikšić
Smrt	6. srpnja 1978., Ulcinj
Nacionalnost	Crnogorac
Poznat(a) po	Jedan od začetnika nauke o crnogorskom jeziku i književnosti
Zanimanje	književnik
Portal o životopisima

Potkraj 1960-ih u tisku i na znanstvenim skupovima prvi je pokrenuo pitanje statusa crnogorskoga jezika u SFRJ.

Podrobniji članak o temi: Osporavana kultura:Kritike i polemike

Označen 1972. u Bijeloj knjizi Centralnog komiteta Saveza komunista SR Crne Gore kao crnogorski nacionalist.

Suradnik, između ostalih, hrvatskoga časopisa za kulturna i društvena pitanja "Kritika".

Nestao je bez traga u Ulcinju u ljeto 1978. godine.

Važnija djela

• "Vilina gora: Crnogorske legende" (1971.)
• "Vatra samotvora: Crnogorske narodne bajke" (1976.)
• "Tokovima crnogorske književnosti", studije (1978.)
• "Kad je sve zborilo: Crnogorske narodne basne" (1979.)
• "Potopno vijeme: Crnogorske narodne priče" (1979.)
• "Mučenici", roman (2005.)
• "Osporavana kultura" (2006.)
• "Studije i ogledi iz montenegristike" (2012.)

Vanjske poveznice

• Skup posvećen Radoju Radojeviću u Podgorici - povodom 90. godišnjice rođenja začetnika nauke o crnogorskom jeziku i književnosti. (cg.)
• Okrugli sto o životu i djelu Radoja Radojevića^{[neaktivna poveznica]} (cg.)
• Radoje Radojević: Luča mikrokozma u tumačenju Dušana Nedeljkovića (cg.)