Posuđenice

Posuđenice su jedinice posuđene iz stranoga jezika. Mogu biti tuđice, usvojenice, prilagođenice ili strane riječi. Također možemo govoriti o fonološkim, leksičkim, morfološkim, semantičkim i sintaktičkim posuđenicama.^[1]

Posuđivanje

Posuđuje se zbog unutarjezičnih (hrvatski jezik nema vlastitu riječ ili je njeno značenje šire ili uže od strane riječi) ili pak izvanjezičnih razloga (politički, gospodarski, kulturni, znanstveni i zemljopisni dodiri).

Posuđivanje može biti izravno (iz jezika davaoca u jezik primalac) ili posredno (jezik davalac posuđuje već posuđene riječi). Također možemo govoriti i o kružnom posuđivanju kad se riječ vrati u jezik primalac u drukčijem obliku ili s drukčijim sadržajem.

Prema jeziku posuđivanja

Prema jeziku davaocu posuđenice možemo podijeliti na nekoliko skupina:^[1]

• latinizmi – iz latinskoga jezika
• grecizmi – iz grčkoga jezika
• hungarizmi (mađarizmi) – iz mađarskoga jezika
• germanizmi – iz njemačkoga jezika
• anglizmi (anglicizmi) – iz engleskoga jezika

• amerikanizmi – iz američke inačice engleskoga jezika

• slavizmi – iz skupine slavenskih jezika

• bohemizmi – iz češkoga jezika
• polonizmi – iz poljskoga jezika
• rusizmi – iz ruskoga jezika
• srbizmi – iz srpskoga jezika

• orijentalizmi – iz turskoga, arapskoga i perzijskoga jezika

• turcizmi

– iz turskoga jezika

– iz arapskog, perzijskog i drugih orijentalnih jezika preko turskoga u hrvatski jezik

• romanizmi

• talijanizmi – iz talijanskoga jezika
• galicizmi – iz francuskoga jezika
• hispanizmi – iz španjolskoga jezika
• luzitanizmi – iz portugalskoga i brazilskoga jezika

Vrste posuđenica

• Strane riječi
  • Strane riječi se nijednom svojom značajkom ne uklapaju u standardni jezik, navode se izvorno, te se ističu drugim izborom slova ili naglascima (npr. boss, flash).

• Tuđice
  • Tuđice se nekom svojom značajkom ne uklapaju u hrvatski jezik (naglasak, deklinacija) (npr. bistro, šou).

• Usvojene prilagođenice
  • Usvojene prilagođenice su potpuno prilagodene jeziku primaocu na svim razinama tako da ih govornici ne osjećaju tuđim riječima.

• Prevedenice
  • Prevedenice su "domaće" rijeci nastale na temelju stranih (npr. brzojav = telegram).

• Značenjske posuđenice
  • Kod značenjskih posuđenica posuđeno je samo značenje i pridruženo izrazu proširujući mu značenje (npr. mouse = miš).

• Egzotizmi
  • Egzotizmi su posuđenice koje označavaju posebnosti pojedinih naroda (jela ,pića -votka, sangria, paella; folklorne pojmove – ponco; biljke i životinje – avokado;pol. i društvene pojmove – džihad; građevine – iglu; novčane jedinice – dolar...).

• Eponimi
  • Eponimi su nazivi nekih otkrića, izumi od osobnih imena (npr. sendvič, penkala).

• Internacionalizmi
  • Internacionalizmi su riječi koje u više jezika imaju isto značenje i u osnovi isti izraz (stil, demokracija, politika...).^[1]

Zanimljivosti

Riječ "paprika" iz hrvatskog je jezika prešla u mnoge druge europske jezike kao posuđenica. Tako riječ "paprika" postoji u: njemačkom jeziku, francuskom, talijanskom, slovenskom, španjolskom,ruskom, portugalskom, grčkom, bjeloruskom, mađarskom, ukrajinskom, češkom, slovačkom, danskom, finskom, norveškom, švedskom, litvanskom, poljskom, nizozemskom, gruzijskom, irskom, velškom, islandskom, estonskom jeziku i dr.

Izvori

1. hrvatskijezik.eu – Jezično posuđivanje  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. rujna 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 2. travnja 2015.

Vanjske poveznice

• Hrvatski pravopis – Pisanje općih riječi i sveza
• www.matica.hr – Jezikoslovlje: O knjizi Nives Opačić Hrvatski u zagradama. Globalizacijske jezične stranputice  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. travnja 2015. (Wayback Machine)
• Aneta Stojić: Njemačke posuđenice i hrvatski ekvivalenti
• Kristina Katalinić: Hungarizmi u hrvatskom književnom jeziku od kraja 16. do polovice 18. stoljeća