Politički pokret

Pokret u politici označava organiziranu djelatnost skupine ljudi koja pokušava promijeniti vladinu politiku ili društvene vrijednosti.^[1] Politički pokreti obično se suprotstavljaju trenutačnom poretku^[2] i često se povezuju s određenom ideologijom.^[3] Među teorijama političkih pokreta nalaze se teorija političkih prilika, prema kojoj politički pokreti proizlaze iz pukih okolnosti,^[4] i teorija mobilizacije resursa, kojom se smatra da politička kretanja proizlaze iz strateške organizacije i relevantnih resursa.^[2] Politički pokreti također su povezani s političkim strankama; oboje namjeravaju utjecati na vlast, a i nekoliko političkih stranaka nastalo je iz političkih pokreta.^[5] Međutim, političke stranke bave se brojnim pitanjima, a politički pokreti uglavnom se usredotočuju samo na jedan, veći problem.^[6][7]

Skandinavistički politički pokret sredinom 19. stoljeća doveo je do suvremene upotrebe pojma Skandinavija.

Definicija

Politički pokret vrsta je društvenog pokreta^[8] u kojem nekoliko ljudi formira skupinu kako bi zajedno promijenili politiku ili društvene vrijednosti na lokalnoj, nacionalnoj ili globalnoj razini.^[9][10] Politički pokreti uglavnom namjeravaju utjecati na politička načela^[11] ili dovesti do društvenih promjena u općenitom smislu.^[12] Iako se politički pokreti bave i sukobima i nagodbama, u raspravama se često podaju prepirkama.^[2] Politički se pokreti dijele na reformske, masovne, totalitarne^[13] i nasilne (u što spadaju gerile i pobune).^[14]

Ideologije igraju veliku ulogu u političkim pokretima, a pojedinci koji čine pokret obično sudjeluju u njemu iz sličnih ideoloških razloga.^[15] Te ideologije mogu biti u iznimnoj opreci s postojećim političkim sustavom, a način na koji taj sustav djeluje može biti suprotan ciljevima kojima članovi pokreta teže. Međutim, takva situacija može pomoći promicati poruke političkog pokreta.^[8]

Vidi još

• Pokret

Izvori

1. Meyer, David S. 1997. Coalitions & Political Movements: The Lessons of the Nuclear Freeze (engleski). Lynne Rienner Publishers. str. 164–166. ISBN 978-1-55587-744-6
2. Rochon, Thomas R. 1990. Political Movements and State Authority in Liberal Democracies. World Politics (engleski). 42 (2): 299–313. doi:10.2307/2010467. ISSN 1086-3338. JSTOR 2010467
3. Nicholas, Ralph W. 1973. Social and Political Movements. Annual Review of Anthropology. 2 (1): 63–84. doi:10.1146/annurev.an.02.100173.000431. ISSN 0084-6570
4. Koopmans, Ruud. 1999. Political. Opportunity. Structure. Some Splitting to Balance the Lumping. Sociological Forum. 14 (1): 93–105. doi:10.1023/A:1021644929537. ISSN 0884-8971. JSTOR 685018
5. Kitschelt, Herbert. 2006. Movement Parties. Handbook of Party Politics (engleski). SAGE Publications Ltd. London. str. 282. doi:10.4135/9781848608047. ISBN 978-0-7619-4314-3
6. Hague, Rod; Harrop, Martin; McCormick, John. 2019. Comparative Government and Politics. Red Globe Press. London. str. 317. ISBN 978-1-352-00505-9
7. McDonald, Neil A. 1955. The Study of Political Parties. Doubleday & Company. Garden City, New York. hdl:2027/mdp.39015003545509
8. Rochon, Thomas R. 1990. Political Movements and State Authority in Liberal Democracies. World Politics (engleski). 42 (2): 299–313. doi:10.2307/2010467. ISSN 1086-3338. JSTOR 2010467Rochon, Thomas R. (1990). "Political Movements and State Authority in Liberal Democracies". World Politics. 42 (2): 299–313. doi:10.2307/2010467. ISSN 1086-3338. JSTOR 2010467.
9. political movement | Definition of political movement by Webster's Online Dictionary. www.webster-dictionary.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2021. Pristupljeno 13. svibnja 2020.
10. Hague, Rod; Harrop, Martin; McCormick, John. 2019. Comparative Government and Politics. Red Globe Press. London. str. 317. ISBN 978-1-352-00505-9Hague, Rod; Harrop, Martin; McCormick, John (2019). Comparative Government and Politics. London: Red Globe Press. p. 317. ISBN 978-1-352-00505-9.
11. Meyer, David S. 1997. Coalitions & Political Movements: The Lessons of the Nuclear Freeze (engleski). Lynne Rienner Publishers. str. 164–166. ISBN 978-1-55587-744-6Meyer, David S. (1997). Coalitions & Political Movements: The Lessons of the Nuclear Freeze. Lynne Rienner Publishers. pp. 164–166. ISBN 978-1-55587-744-6.
12. Edwards, Bob; Kane, Melinda. 2014. Resource mobilization and social and political movements. Handbook of Political Citizenship and Social Movements. Edward Elgar Publishing. Cheltenham, UK. str. 205–232. doi:10.4337/9781781954706.00018. ISBN 9781781954690
13. John, Bruce M. 1. listopada 1960. The Politics of Mass Society. Social Forces (engleski). 39 (1): 89. doi:10.2307/2573585. ISSN 0037-7732. JSTOR 2573585
14. Grisham, Kevin, E. 2014. Transforming violent political movements rebels today, what tomorrow? (engleski). Routledge, Taylor & Francis Group. London. str. 7. ISBN 978-0-415-73019-8. OCLC 1050072697
15. Nicholas, Ralph W. 1973. Social and Political Movements. Annual Review of Anthropology. 2 (1): 63–84. doi:10.1146/annurev.an.02.100173.000431. ISSN 0084-6570Nicholas, Ralph W. (1973). "Social and Political Movements". Annual Review of Anthropology. 2 (1): 63–84. doi:10.1146/annurev.an.02.100173.000431. ISSN 0084-6570.