Pokolj u Nevesinju 14. veljače 1945.

Pokolj u Nevesinju 14. veljače 1945. počinili su pripadnici NOVJ-a^[1] pri ulasku u grad, ubivši pritom 30 do 40 ljudi^[2], a ukupno u Nevesinju i okolicu oko dvjesto, Hrvata i Muslimana.^[3] U Jugoslaviji se dan ulaska partizanskih snaga u Nevesinje obilježavao kao Dan oslobođenja Nevesinja i Mostara 14. veljače

Pokolj u Nevesinju 14. veljače 1945.

Ovaj članak predložen je za brisanje. Naveden je sljedeći razlog za brisanje: Članak ne zadovoljava minimalne kriterije a na njemu je jedino radio čarapko! %C4%8Clanak+ne+zadovoljava+minimalne+kriterije+a+na+njemu+je+jedino+radio+%C4%8Darapko%21 Rasprava o brisanju dostupna je ovdje.Kod postavljanja predloška u članak, molimo Vas ne brišite sadržaj zbog kojeg je predložak postavljen. Administratori, prije brisanja stranice provjerite što vodi ovamo, povijest stranice i evidenciju stranice. Stranicu predložio: 6akisa (razgovor)  • Zadnje uređivanje: Mudroslov (razgovor)

Pokolj u Nevesinju 14. veljače 1945.

Ovaj članak ili dio članka treba pokriti boljim izvorima (literatura, internetske stranice itd.).Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih izvora.

Pokolj u Nevesinju 14. veljače 1945.

Ovaj je članak potrebno napisati enciklopedijskim stilom. (Rasprava)Enciklopedijski članci pišu se sažeto, nekićenim i neutralnim jezikom.

Preživjeli svjedoci zločina kao nalogodavce krive Čedu Kapora i Vladu Šegrta, komandanta 10. hercegovačke udarne brigade. Poslije rata bilo je strogo zabranjeno i strogo kažnjivo govoriti o ovim događajima.^[2] Tek nakon 1990. godine počelo se javno govoriti o ovom zločinu. Među pobijenima bili su civili i ranjenici. Među ubijenima bio je i mjesni sekretar Komiteta KP-a Kadrija Konjalija. Skupina civila pokupili su poubijane, stavili ih na stočna kola, iskopali veliku jamu kao zajedničku grobnicu, i tu ih pokopali.

Danima prije partizanskog napada na Nevesinje tu su se sklonili muslimani iz okolnih sela (Plužine, Bratač, Odžak, Žiljevo, Sopilja, Pridvorci, Gornja i Donja Bijenja, Postoljani...). Dio muslimana pobjegao je ka Mostaru, dio kojih su partizani ubili na Malti u Mostaru. Skupinu na putu su partizani zarobili i potom strijeljali bez ikakva suda na lokalitetu Kričanju na Podveležju (10-ak km od Mostara). Dva mjeseca poslije, u travnju vlasti su im članovima obitelji dopustili otići na Kričanje po svoju rodbinu. Nisu ih smjeli pokopati u skladu s vjerskim propisima, niti na birano mjesto, nego na licu mjesta. Druga smaknuća zbila izbjeglih muslimana bila su duž pravca od Nevesinja do Podveležja. U predjelu Grepka, na ulazu u Nevesinje iz pravca Mostara partizani su neselektivno ubijali prolaznike, prema procjenama od 150 do 200 nevesinjskih muslimana te još neutvrđen broj Hrvata katolika.^[4]

Povezani članci

• Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu

Izvori

1. Mandić, Hrvoje. 2020. Odnos NOVJ-a prema hrvatskom stanovništvu i poraženim vojnicima oružanih snaga NDH-a u Mostaru krajem Drugoga svjetskoga rata i u neposrednom poraću. Diacovensia. 28 (4): 481-497
2. Saff.ba Nedžad Dedović: Nevesinje,14. februar 1945.: Zločin partizana nad Bošnjacima (u: Preporod, broj 4/990) 14. veljače 2015. (pristupljeno 27. srpnja 2017.)
3. Poskok.info^{[neaktivna poveznica]} Dnevnik.ba: ZLOČIN S PETOKRAKOM NA ČELU Masovna ubojstva u Mostaru: žica i kamen za vratom, 14. veljače 2016. (pristupljeno 27. siječnja 2017.)
4. Poskok.info Nedžad Dedović / akos.ba: Krvavi 14. februar 1945. – Zločin partizana nad Bošnjacima Nevesinja, Izvor: Preporod, broj 4/990. 26. veljače 2018. (pristupljeno 29. lipnja 2019.)