Podzemlje (eng. Underground, znan i kao Bila jednom jedna zemlja) je crnohumorna antiratna drama iz 1995. koju je režirao Emir Kusturica u srpsko-francusko-njemačko-mađarskoj koprodukciji. Sam film traje 3 sata, a kasnije je skovan u 5-satnu redateljsku verziju u obliku mini-serije pod naslovom "Bila jednom jedna zemlja". Radnja se odvija oko skupine ljudi koja se skriva i živi u podzemlju od 1940-ih do 1990-ih jer misli da Drugi svjetski rat nikada nije završio zbog varke jednog od njihovih prijatelja (Miki Manojlović).
| Podzemlje | |
|---|---|
 Plakat filma | |
| Naslov izvornika | Podzemlje |
| Redatelj | Emir Kusturica |
| Producent | Pierre Spengler Karl Baumgartner Maksa Ćatović |
| Scenarist | Dušan Kovačević Emir Kusturica |
| Glavne uloge | Miki Manojlović Lazar Ristovski Mirjana Joković Slavko Štimac |
| Glazba | Goran Bregović |
| Snimatelj | Vilko Filač |
| Montaža | Branka Čeperac |
| Godina izdanja | 1995. |
| Trajanje | Kino verzija 170 min. Redateljska verzija 320 min. |
| Država |  Srbija Francuska Njemačka Mađarska |
| Jezik | srpski, njemački, engleski |
 Profil na IMDb-u | |
 Portal o filmu | |
Film je bio dosta kontroverzan u vrijeme premijere zbog groteskno-simboličnog pogleda na zadrtost nekih mitova SFR Jugoslavije i njen raspad. Ipak, kritičari u Cannesu su priču interpretirali kao antiratnu alegoriju te film nagradili Zlatnom palmom,[1] čime je Emir Kusturica postao jedan od samo šestero redatelja koji su ikada osvojili tu nagradu dva puta.[2]
Radnja
Beograd, 1941. Marko i Petar "Crni" su najbolji prijatelji. Međutim, dok je spavao s debelom prostitutkom, Marko je čuo eksplozije. Treći Reich započeo je bombardiranjem Beograda rat koji se proširio po cijeloj Jugoslaviji. Marko ima bunker u svojoj kući te se tamo sakrije s Petrom. Međutim, obojica su zaljubljeni u glumicu Nataliju. Stoga Marko odluči izmisliti prevaru: brat Ivan, Petar i još dvadesetak ljudi odlazi se sakriti u bunker, no Marko im govori da Drugi svjetski rat traje i godinama nakon 1945., kako bi bio s Natalijom vani, na površini.
Godina je u međuvremenu 1961., a Marko i dalje govori skupini u bunkeru da rat još traje. Također ih iskorištava da dalje proizvode oružje, koje on pak prodaje za svoj osobni profit. S druge strane, vanjskom svijetu je proširio mit da je Petar poginuo kao partizan. Sumnjičavi Petar i njegov sin Jovan po prvi put na vlastitu odgovornost ponovno izlaze van na površinu te započne "borbu" s nacistom, zapravo glumcem koji se našao na setu partizanskog filma. No Jovan se utopi a Petar misli da je nestao. Ivanov čimpanza slučajno s tenkom napravi rupu u bunkeru, pri čemu svi izađu na površinu.
1992. traju ratovi u bivšoj Jugoslaviji. Petar i dalje vodi rat protiv svakoga, provevši gotovo cijeli život u ratnom stanju, još uvijek tražeći sina Jovana. Marko je u kolicima te nastavlja vezu s Natalijom i trgovanju oružjem. Petrovi vojnici ubijaju Marka i Nataliju jer su ratni profiteri. Kada Petar to otkrije, počini samoubojstvo. U nadrealnom kraju, ljudi slave na otoku.
Glumci
- Miki Manojlović - Marko Dren
- Predrag Zagorac - Tomislav
- Lazar Ristovski - Petar "Crni" Popara
- Mirjana Joković - Natalija Zovkov
- Slavko Štimac - Ivan Dren
- Ernst Stötzner - Franz
- Srđan Todorović - Jovan Popara
- Mirjana Karanović - Vera
- Danilo Bata Stojković - Djed
- Bora Todorović - Golub
- Davor Dujmović - Bata
Nagrade
- Osvojena nagrada Zlatna palma u Cannesu
Reakcije
Nakon premijere filma, Kusturica je bio toliko uznemiren optužbama pojedinih francuskih intelektualaca da "Underground" sadrži srpsku propagandu da je 1995. čak izjavio da se povlači iz filmskog stvaralaštva.[3] Međutim, ipak je kasnije nastavio režirati. Filozof Alain Finkielkraut kritizirao je žiri u Cannesu što je nagradio film pošto je našao elementu u njemu koji promoviraju održavanje Jugoslavije.[3] Le Monde je pisao da je film dijelom sniman u Beogradu, čime su se kršile sankcije UN-a protiv SR Jugoslavije, te da je financiran srbijanskim sredstvima.[3]
Slavoj Žižek i francuski pisac Bernard-Henri Lévy su jednom prilikom raspravljali o filmu i njegovom značenju.[4]
Kritike
Filmski leksikon zapisao je sljedeće o filmu:
- "Grotesknu alegorijsku priču o raspadu Jugoslavije Emir Kusturica režirao je sa znatnim primjesama nadrealizma, koje upućuju na apsurdnost povijesnih zbivanja o kojima film govori. Marko podražava zračne napade kako bi podzemni radnici i dalje vjerovali njegovim pričama, a lajtmotiv ciganskog benda, koji sviranjem uveličava svečanosti, pridonosi ritmičnosti i sugerira stalnost (iskvarenih) međuljudskih odnosa."[5]
Ed Gonzalez je zapisao:
- "Tako počinje Kusturičina parabola o samo-uništenju, bunovno metaforična, emotivno bolna i razarajuća kronika o predviđanju smrti. Kusturica stvara prvi dio filma u obliku apokaliptične blokovske zabave. Od početka, film je testament ljudskoj ustrajnosti...Obiteljski rat između "Crnog" i Marka je rat između Bosne i Srbije. Za Kusturicu, obitelj je država a treći dio "Podzemlja" postavlja gnjev "Crnog" protiv svojeg "brata" Marka u obliku razarajućeg scenarija sudnjeg dana."[6]
Frederic i Mary Ann Brussat su u svojoj recenziji zapisali:
- "Ova metafora je suhi komentar na restriktivnu izoliranost u komunističkoj Jugoslaviji pod Titom. "Podzemlje" se samo može preporučiti pustolovnim ljubiteljima filma. Ono nudi šašav pogled na prevarantski put politike u Jugoslaviji koja je dovela do izbijanja ratova 1992."[7]
Izvori
Vanjske poveznice
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
