Petar Pekić

Petar Pekić (mađ: Pékity Péter) (Gornji Sveti Ivan, Mađarska, 1896. – 1965.) je bio bački hrvatski povjesničar, slavist i književnik.

Svojim djelima je ušao u antologije proze (roman) i poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

U političkom životu, bitno je njegovo sudjelovanje 22. rujna 1919. u bunjevačkom poslanstvu koje je otputovalo u Pariz na mirovnu konferenciju s inozemnim diplomatima.

1936. su u odboru za proslavu 250. obljetnice dolaska jedne grupe Bunjevca i preuzimanja vlasti u Subotici bili Blaško Rajić, Ivan Malagurski Tanar, Miroslav Mažgon, Petar Pekić, dr Mihovil Katanec, Albe Šokčić, Ivan Kujundžić, Kata Taupert i drugi. Inicijator i pokrovitelj akcije bio je biskup Lajčo Budanović,^[1]

• prijevodi
• Voltaire: Moj boravak u Berlinu, 1951.
• povijesna
• Povijest oslobođenja Vojvodine, Grafika, Subotica, 1939.
• Vae victis : ili pobijanje kritike dra Dušana Popovića i Vase Stajića, Subotica, 1930.
• Propast Austro-Ugarske Monarhije : i postanak nasljednih država, Grafika, Subotica, 1937.
• Povijest Hrvata u Vojvodini : od najstarijih vremena do 1929. godine, Matica hrvatska, Zagreb, 1930.