Nusret Idrizović

Nusret Idrizović (Bijelo Polje, 24. travnja 1930. – Zagreb, 14. ožujka 2007.) bio je bošnjački i hrvatski književnik.^[1]

Nusret Idrizović
Rođenje	24. travnja 1930.
Smrt	14. ožujka 2007.
Književne vrste	poezija, roman, drama i dr.
Teme	stradanja u komunizmu, stradanja u ratu u Bosni i Hercegovini, srednjovjekovna Bosna i dr.
Nagrade Nagrada Vladimir Nazor 1987. godine
Portal o životopisima

Životopis

Studirao je na filozofskim fakultetima u Sarajevu i Zagrebu. Radio je kao novinar i urednik Radio Zagreba te u uredništvu sarajevskog književnog časopisa Život i Republike. U hrvatskoj se književnosti javio zbirkom pjesama Tišine se odreći ne mogu (1955.), ali postao je relevantan proznim djelima.^[1] Napisao je nekoliko romana, ali i radiodrama te je dramatizirao više od 100 romana za emisiju Radio roman.^[2] Pisao je i kritike.

Djela

Njegova djela uključuju:^[1]

• Tišine se odreći ne mogu, 1955., zbirka pjesama
• Smrt nije kraj, 1960.
• Mrav i aždaja, 1961.
• Borkina ljubav, 1965.
• I dan ... i noć, 1966.
• Divin, 1967.
• Ikona bez boga, 1970.
• Trilogija:
  • Kolo bosanske škole smrti, 1984.
  • Kolo tajnih znakova, 1987.
  • Kolo svetog broja, 1990.
• Hude sudbe: silovanje Azre, 1996.
• Dvostruka avlija, 2000.

Nagrade

Za roman Kolo tajnih znakova (1987.) dobio je Nagradu Vladimir Nazor 1987. godine.^[2]

Izvori

1. Idrizović, Nusret | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 1. veljače 2022.
2. In memoriam Nusret Idrizović (1930. – 2007.). Magazin Plus (bošnjački). Pristupljeno 1. veljače 2022.