From Wikipedia, the free encyclopedia
Novak Simić (Vareš, 14. siječnja 1906. – Zagreb, 19. studenog 1981.) jest hrvatski književnik, podrijetlom Srbin iz Bosne i Hercegovine.[1][2]
Novak Simić | |
---|---|
Rođenje | 14. siječnja 1906. |
Smrt | 19. studenog 1981. |
Književne vrste | romani, poezija, pripovijetke, novele |
Portal o životopisima |
Završio je Trgovačku akademiju u Sarajevu, a 1927. je godine došao u Zagreb i studirao na Visokoj ekonomskoj školi. Studirao je i na Visokoj kemijskoj školi u Leobenu u Austriji, a ondje je i diplomirao 1935. godine. Nakon Drugog svjetskog rata radio je u nakladničkom poduzeću Zora u Zagrebu.[3]
Počeo je objavljujući pjesme u časopisu Vijenac, a sudjelovao je u lirskom almanahu Knjiga drugova (1929.), antologiji tzv. socijalne lirike zbog koje je bio i uhićen. Najznačajnija su mu djela ipak prozna. Njegovi romani, pjesme i pripovijetke govore o životu sela i prirode te ljudi svojega vremena.
Bio je član Društva hrvatskih književnika, a od 1956. godine i dopisni član JAZU-a.[2]
Prvi mu je roman bio Voćnjak koji je objavljen 1938. godine, ali bio je cenzuriran pa je opet objavljen 1948. godine s naslovom Brkići iz Bara. Najkompleksnijim mu se romanom smatra Braća i kumiri iz 1955. godine koji prati braću Tomašević i u kojem je pokušavao prikazati dehumanizaciju kapitalizma i jagmu za uspjehom i novcem. Temom grada i urbanim stilom utro je put kasnijoj urbanoj prozi hrvatske književnosti druge polovice 20. stoljeća.[3]
Djela:[4]
Dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1973. godine.[3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.