voće From Wikipedia, the free encyclopedia
Pitomi šipak[1] ili mogranj,[2][3] obični mogranj, šipak, nar, granat, granat-jabuka, zrnati šipak, zrnati mogranj (lat. Punica granatum) grm je ili drvo koje uspijeva u krajevima s toplijom klimom. Polulistopadna je biljka koja će za blažih zima zadržati dio svojih listova, dok će za oštrijih zima izgubiti sve listove. Biljka ima uspravne i razgranate grane, a stanište joj je osunčano s visokim temperaturama i vodopropusnim tlom jer biljka ne voli mnogo vlage. Cvjetovi su zvonoliki, a plod veličine jabuke žućkasto-crvene je boje. Kora ploda je kožasta i ne jede se. Unutar ploda nalaze se jestive, slatke i sočne sjemenke koje imaju po jednu ovalnu košticu. Koristi se za izradu želea i sokova. Bogat je fosforom, kalijem, kalcijem i željezom, a sadržava i vitamin B3 (niacin), te vitamine B1, B2, B6 i B5 (pantotensku kiselinu).
| Pitomi šipak | |
|---|---|
 Plod pitomog mogranja | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Podrazred: | Rosidae |
| Red: | Myrtales |
| Porodica: | Lythraceae |
| Rod: | Punica |
| Vrsta: | P. granatum |
| Dvojno ime | |
| Punica granatum L. | |
| Baze podataka | |
Mnoge su studije potvrdile da se radi o jednom od najljekovitijih voća na svijetu, zbog blagotvornog utjecaja na kardiovaskularni, živčani i koštani sustav. Pokazalo se i da dnevna doza ekstrakta nara može pomoći u snižavanju krvnog tlaka i razine kolesterola. Znanstvenici smatraju, da smanjuje rizik od srčanih bolesti kod gojaznih osoba za 17 posto.[4][potreban bolji izvor]
Studije pokazuju da sadrži bogatstvo antioksidansa, a povećana konzumacija povezana je s poboljšanjem kardiovaskularnog statusa, usporavanjem gubitka hrskavice što bi moglo utjecati na usporavanje artritisa, kao i s povoljnim djelovanjem na prostatu, krvni tlak, Alzheimerovu bolest, plodnost i starenje.[5]
Plod običnog mogranja se sastoji od soka (38,6–63,5%), kore (27,6–51,6%) i sjemenki (7,2–22,2%). U najboljim kultivarima jestivi udio je 65–68%, a prinos soka 78,5–84,5%.
Energetska vrijednost 100 g jestivog dijela plodova iznosi 62–79 kcal, a 100 ml soka 42–65 kcal. Plodovi biljke sadrže oko 1,6% proteina, 0,1-0,7% masti, 0,2-5,2% vlakana i 0,5-0,7% pepela.
Sok i pulpa sjemenki zrelih plodova kultiviranih sorti sadrže do 20% šećera, 0,2 do 9% organskih kiselina, uključujući limunsku 5-6%, i malu količinu jabučne kiseline. Šipkov sok sadrži 0,208-0,218% minerala, uključujući mangan, fosfor, magnezij, aluminij, silicij, krom, nikl, kalcij, bakar. Sadržaj vitamina (mg%): C – 4,0-8,7; Bl 0,04-0,36; B2 – 0,01-0,27; B6 – 0,50; B12 – 0,54; mnogo tvari sličnih P-vitaminima, niacin, tragovi vitamina A i folacina. U soku divljih sorti nalazi se 5-12% šećera, a kiselina – iznad 10%. Tanini i boje u soku od šipaka 0,82-1,13%, flavonoidi, uključujući antocijanine, 34,0-76,5%.
Osim fenolnih spojeva, sok šipka sadrži 15,5–29,2 mg% katehina, oko 2% proteina, 61–95 mg% aminokiselina (od kojih je identificirano 15 aminokiselina: cistin, lizin, histidin, arginin, asparaginska kiselina, serin, treonin, glutaminska kiselina, alanin, hidroksiprolin, alfa-amino-maslačna kiselina ), 6-20% masno ulje koje se sastoji od linolne (40,03%), palmitinske (16,46%), oleinske (23,75%), linolenske (2, 98%), stearinska (6,78%), begonska (1,63%) kiselina. Pored toga, 3,4% dušičnih tvari, 12,6% škroba, 22,4% celuloze. Ulje sadrži 272 mg% vitamina E.
Koštica voća sadrži makroelemente (mg / g): kalij – 18,90, kalcij – 4,0, magnezij – 0,50, željezo – 0,05; elementi u tragovima (µg / g): mangan – 5,28, bakar – 2,50, cink – 3,80, molibden – 0,40, krom – 0,32, aluminij – 33,68, selen – 0,08, nikal – 0,32, stroncij – 19,36, bor – 54,40.
Cvjetovi sadrže boju punicin. U lišću ove biljke utvrđena je prisutnost 0,2% ursolične kiseline.[6]
Kora sadrži alkaloide, derivate piperidina – izopeletierin, metil izopeletierin i pseudopeletierin koji imaju anthelminitički učinak.
Ovisno o raznim autorima, podrijetlo ove biljke se različito interpretira. Pojedini autori je izvorno svrstavaju u regiju Irana, Pakistana, Afganistana i sjeverne Indije, dok je drugi svrstavaju u autohtonu mediteransku biljku.
Obični mogranj je, zajedno sa sokotranskim mogranjem, dio roda Mogranj. Budući da gotovo svaki ljudski kontakt s ovim rodom kroz povijest uzgoja i proizvodnja je bio s prvom vrstom, sama riječ 'mogranj' je sinonima za obični mogranj. Etimologija naziva 'mogranj' pokazuje da je bar u srodstvu s modernim talijanskim nazivom 'melograno' (zrnata jabuka), no ne zna se jeli termin udomaćen za vrijeme Rimskoga carstva (preko sada-izumrlog dalmatinskoga jezika) ili kasnije pod utjecajem Mlečana. U Hrvatskoj se često primjećuje i orientalni naziv 'nar,' koji je porijeklom perzijski naziv udomaćen za vrijeme Osmanskog carstva. Naziv 'šipak' iako se u naroda više odnosio na plod biljke iz roda ruže, također je bio kombiniran s pridjevima kao što su 'morski šipak' i 'zrnati šipak,' što prodavači često znaju skratiti na samo 'šipak,' praveći zbrku.
Po popisu Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša,[7] u Hrvatskoj se uzgajaju sljedeće sorte:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
