Remove ads
Marija Ivković Ivandekić (Mara Ivković Ivandekić) (salaš kod Đurđina, 10. rujna 1919. – 5. listopada 2006.[1]), popularna "teta Mare",[1] bila je naivna umjetnica u tehnici slame.[2] Rodom je bačka Hrvatica.[1]
Marija Ivković Ivandekić rodila se u brojnoj obitelji bunjevačkih Hrvata.[1] 10. rujna 1919. godine na salašu koji se nalazio poviše đurđinskih dolova.
U ranoj mladosti počela se skrbiti za obitelj. Također se u dosta mladoj dobi počela baviti izradom umjetničkih djela od slame. Bila je velika vjernica i vrlo angažirana u župnom životu. Pripreme za Dužijancu u Đurđinu, a kasnije i u inim župama te u samoj Subotici, pridonijele su rafiniranju njena umjetničkog rada u slami. Prijateljstvo s njenom višegodišnjom suradnicom Katom Rogić je dovelo njen rad do savršenstva.[1]
U razdoblju od 1961. do 1970. godine naraslo je zanimanje za izradu slika i skulptura od slame. U rad Likovne kolonije "Grupa Šestorice" tavankutskog hrvatskog KUD-a Matija Gubec se uključila 1965. godine.,[3] a prvi tečaj za pletenje slame i izrade slika od nje se održao na Marijinom salašu.[4] Marija Ivković Ivandekić i Kata Rogić su bile dvije utemeljiteljice (od njih ukupno pet[1]) koje su bile i učiteljicama ovakve vrste umjetničkog izražavanja, pri čemu je Marija tehnikom pletiva osobito zadužila HKPD Matija Gubec.[5]
Marija Ivković Ivandekić, sestre Milodanović Ana, Teza i Đula, Kata Rogić i ostale poznate pletilje predmeta od žitne slame (perlica, ornamenata i kruna) za proslave Dužijance te za katedralnu crkvu u Subotici i u mjesnim crkvama (u Đurđinu, Maloj Bosni, Tavankutu, Žedniku i drugim selima) prvo su radile etnografske predmete kao što su dijademe, krune, perlice i vjerski simboli, a poslije su prešle na izradu slika od slame.[3]
Ona i njezina prijateljica i višegodišnja suradnica Kata Rogić[1] izradile su brojne radove vjerske tematike: krunu kraljice Jelene Solinske, maketu Višeslavove krstionice, sliku sv. Franje Asiškog u spomen 800. obljetnice njegovog rođenja, grb sv. Terezije Avilske (zaštitnice subotičke katedrale) u spomen 400. godišnjice njezine smrti, grb kardinala Franje Kuharića, grb pape Pavla VI., grb biskupa Lajče Budanovića, franjevački grb, karmelski grb i ost.,[3] kruna pape Pavla VI., zaj. rad Marije Ivković Ivandekić i Kate Rogić, izložen u Vatikanskome muzeju[5] Kad je bilo politički opasno izrađivati krune, izrađivale su liturgijske simbole.[1] Brojni njihovi zajednički radovi su završili kao darovi crkvenim velikodostojnicima.[1]
Crkvu Isusa Radnika u Đurđinu krase slike od slame koje su izradile njih dvije[4] Njezino životno djelo je Križni put u tehnici slame, kojeg je počela izrađivati zajedno s Katom Rogić[4] 1997., a nakon Katine smrti, Marija ga je dovršila. Bio je izložen i u Zagrebu u Klovićevim dvorima.[1] Ove slike su jedinstveni križni put u Katoličkoj crkvi na cijelome svijetu.[1]
Bila je pripadnica skupine slikarica-slamarki koje su se 1980-ih aktivirale nakon dugogodišnjeg zamiranja aktivnosti Likovne sekcije. Osim nje, od obnoviteljica su bile i Anica Balažević, Matija Dulić, Kata Rogić, Rozalija Sarić, Marga Stipić i dr. Vremenom su im se pridružile i nove umjetnice (Đurđica Stantić i dr.). Godine 1986. je Likovna sekcija prerasla u Koloniju naive u tehnici slame. Sazivi tih kolonija su afirmirali Mariju Ivković Ivandekić i već prije poznate kolegice, ali i nove članice kolonije.[3] Jedan od njezinih najpoznatijih radove je grb države Vatikan koji se nalazi u vatikanskom veleposlanstvu u Beogradu.[3]
Sudjelovala je na više stotina skupnih izložba, a osim toga, održala je i tri samostalne izložbe.[1] (u Đurđinu u Domu kulture, 1986., u Borovu u Domu kulture 6. ožujka 1987., u Domu JNA u Borovu 19. lipnja 1987.)[6]). Njezina djela i djela napravljena zajedno s Katom Rogić bila su izložena u Hrvatskoj u galeriji FER-a: njezina samostalna djela Prva postaja križnog puta (1989.), Kruna (1985.), Godina Duha Svetoga (1998.), Portret sluge Božjeg Gerarda Stantića (1994.) i djela koja je napravila zajedno s Katom Rogić: Višeslavova krstionica (1976.), Seoba Bunjevaca (1986.), Križ i očenaše (1961.) i Zaštita svetog Josipa (1987.).[7] Prva izložba na kojoj je ikad sudjelovala je bila izložba Tražimo najljepši suvenir 23. do 30. srpnja 1966. u Zagrebu.[8]
Osim radove vjerske tematike, izrađivala je i svakojake predmete od slame kojima se prikazivao svakodnevni život bunjevačkih Hrvata: radove, običaje, sve što okružuje običan svijet.[1] Velik broj njezinih djela je dijelom stalne postave izložbe slamarskih radova u Pastoralnom centru đurđinske župe,[1] radovi za katedralne proslave žetvenih svečanosti se nalaze u zbirci dijecezanskog muzeja Sv. Terezije,[1] a zajednički radovi s Katom Rogić se nalaze u brojnim biskupskim i kardinalskim kurijama, nuncijaturama i veleposlanstvima.[1] Njezini radovi bili su i simbolima Dužijance koje su nosili bandaš i bandašica, primjerice 2000. godine, "kruna"-slika,[9] 2002. godine, njezina "kruna" koja predstavlja kalež koji je postavljen na misal, a pokraj njega nalaze se i dva grozda.,[10] 2003. godine Biblija s krunicom,[11] 2006. godine, "kruna" koja prikazuje karmelićanski grb i koja je izrađena u povodu, 50. obljetnice smrti o. Gerarda Tome Stantića.[12]
O njezinom radu i radu kolegica slamarki Ane Milodanović, Teze Milodanović, Đule Milodanović Kujundžić i Kate Rogić napisao je kulturni djelatnik bačkih Hrvata Lazar Ivan Krmpotić 2001. godine monografiju Umjetnost u tehnici slame.[13]
Pojavila se u poznatom dokumentarnom filmu Ive Škrabala Slamarke divojke iz 1970. godine, zajedno s Margom Stipić (iz Tavankuta), Ružom Dulić (iz Tavankuta), Katom Rogić (iz Đurđina), Anicom Balažević, Tezom Vilov (iz Bikova) i Ruškom Poljaković (iz Đurđina).[14]
Imenovana je za doživotnu članicu Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović".[1]
Umrla je 5. listopada 2006., a pokopana je u Žedniku 7. prosinca 2006. godine.[2]
Remove ads
- 2011. se godine našla na poštanskim markama maketa Katedrale sv. Terezije Avilske izrađena od slame te kruna od slame koju je izradila s Katom Rogić 1973. godine.[15] U istoj seriji su djela Jozefine Skenderović i Augustina Jurige.[15]
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
Remove ads