Logor Jadovno bio je sabirni logor i logor smrti[a] u dolini Velebita, zapadno od Gospića, koji je 1941. vodila Ustaška obrana tijekom NDH.[3] Služio je kao mjesto za istrebljenje "nepoželjnih osoba".[nedostaje izvor] Broj žrtava je nepoznat, a barata se brojevima od preko tisuću do nekoliko desetaka tisuća (vidi dolje), uglavnom Srba, Roma, Židova i Hrvata. U njemu je ubijeno i mnogo komunista iz Zagreba: jedna od žrtava bio je i Milan Bakić Baja, komunist srpskog podrijetla. Političar Vladimir Malančec također je bio u Jadovnom i jedva je preživio.[nedostaje izvor]
Logor je djelovao od 11. travnja do 25. kolovoza 1941. godine po nalogu Eugena Dide Kvaternika. Logorski sustav sačinjavali su 'Žuta kuća', odnosno tadašnji ,,geriht-zatvor" (,,sudski zatvor") u Gospiću, logor na Velebitu i logor Slano na otoku Pagu. U logoru, koji je izradilo nekoliko stotina mladih Židova iz Zagreba, završili su brojni konvoji koji su vlakovima stizali iz cijele Hrvatske i dalje pješice na Velebit. Samo su rijetki preživjeli dolazak u Gospić i na Velebit.[4] Cijela priča okončana je potkraj kolovoza 1941. godine kada su talijanske snage okupirale i tzv. Drugu zonu, dakle teritorij u dalmatinskom zaleđu i Lici u kojem je do tada NDH imala civilnu i vojnu vlast. Ustaške postrojbe morale su se povući sa svih lokacija na kojima je djelovao spomenuti logorski sustav.[5] Bio je to jedan od tragičnih događaja vladavine mržnje tijekom brutalne diktature ustaša na tim područjima.
Procjene broja žrtava
O žrtvama logora Jadovno odnosno skupine gospićkih logora (Gospić, Jadovno, Pag) prve je brojke iznio Milan Ljuština iz Donjeg Lapca, koji je od travnja do kolovoza 1941. bio zatočen u kaznionici Okružnog suda u Gospiću, i koji 1942. u izjavi Komesarijatu za izbeglice i preseljenike u Beogradu navodi da su, po njegovoj procjeni (koju temelji na svom, navodno, svakodnevnom praćenju uhićenika koji su dovođeni, a zatim i odvođeni), ustaše otpremili u logor Jadovno, njegove pomoćne logore i na stratišta 120.000 osoba, od čega 118.000 Srba, 1.800 Židova i 120 Hrvata. Komisija za popis žrtava rata Saveznog izvršnog vijeća (Vlade) SFR Jugoslavije iz 1964. poimenično je u logoru Jadovno utvrdila 1.794 žrtve. Nakon što su rezultati te (državne!) komisije stavljeni pod embargo, u narednim desetljećima su iznošene vrlo raznolike procjene - od 15 do 72 tisuće žrtava.[6] Ekshumacije žrtava bačenih u jame nisu do danas provedene, makar je još 1962. godine izvršen speleološki pregled jama, te je u časopisu "Naše planine" bio iste godine objavljen izvještaj Tihomira Pajalića (uz grafički prikaz) prema kojem se u Šaranovoj Jami nalazi sloj ljudskih kostiju debljine 1,35 m, na dnu jame dimenzija približno 4 x 6 m - kako 2009. godine piše dr. sc. Srećko Božićević,[7] inače geolog, speleolog i pisac knjige "Jame kao grobnice" iz 1991 god. Prema Božićeviću, broj žrtava kojima pripadaju kosti u sloju utvrđenom u Šaranovoj Jami 1962. godine je znatan, ali se sigurno ne broji u desecima tisuća.[8][9]
Izuzev procjena koje su utemeljene na nepouzdanim metodama poput procjena kapaciteta logora i množenje s brojem dana njegovog postojanja, postoje radovi koji sadrže točnije i pomnje provjerene podatke. Gojko Vezmar, tako, navodi u svojoj temeljitoj knjizi iz 2004. god. da je s područja Like u raznim jamama i bezdanima završilo ukupno 2.188 ljudi, od čega se na stradale iz logora Gospić-Jadovno odnosi 919 žrtava. Vezmar nije obradio pitanje žrtava, koje su u Jadovno dovođene iz drugih krajeva.[10] Igor Graovac, prema podacima jugoslavenskog poimeničnog popisa žrtava drugog svjetskog rata iz 1964. godine (rezultati temeljitog popisa koji nisu obuhvatili žrtve na strani "okupatora i njihovih slugu", a koji je zbog premalog broja utvrđenih žrtava bio stavljen pod embargo sve do raspada Jugoslavije), utvrđuje 94 žrtve s područja Dalmacije, koje su ubijene u logoru Jadovno - Gospić.[11]
Poimenični popis žrtava sačinjenog od strane jugoslavenskih vlasti 1964. godine, u sustavu logora Gospić - Jadovno pobijeno je 1.794 ljudi. Prema nalazu talijanske vojske koja je 1941. godine zatvorila sustav logora Jadovno - Gospić kojega su vodile vlasti NDH, u njegovoj "filijali" na otoku Pagu pronađeno je 791 ubijenih. Razne procjene sačinjene pomoću nepouzdanih metoda iznose brojeve od približno 15.000 do preko 70.000 žrtava[12]
Komemoracije
1991. dogodilo se rušenje spomenika u Čačića docu. Od tada se odvijaju komemoracije u znak sjećanja kako bi se odala počast stradalim ljudima. “Danom sjećanja” proglašen je 24. lipnja, jer se smatra da je tog dana 1941. godine “tvornica smrti” s obje strane mitske planine dobila svoje konačne dimenzije.
16. lipnja 2009., hrvatski predsjednik Stjepan Mesić sudjelovao je na komemoraciji žrtvama logora Jadovno s četiristotinjak uzvanika te ponovio da se na te žrtve ne smije zaboraviti. Predsjednica SAABRH Vesna Čulinović Konstantinović rekla je da Jadovno jedan od najstrašnijih ustaških logora u kojemu je, u samo nekoliko mjeseci, poubijano nekoliko desetaka tisuća nevinih ljudi.[13]
26. lipnja 2010., novi hrvatski predsjednik Ivo Josipović također je prisustvovao komemoraciji žrtvama. U komemoraciji su sudjelovali i Mirko Mećava, Ognjen Kraus te Milorad Pupovac.[14] Josipović je simbolično položio svijeću na mjesto nekadašnjeg logora te održao govor: "U tim je logorima ubijeno između 30 i 40 tisuća ljudi, a hrvatski antifašizam i partizanska borba temelj su hrvatske državnosti. Suvremeni nastavak te borbe bio je pravedan i obrambeni Domovinski rat što je dovelo do uspostave samostalne i demokratske Hrvatske...Inzistiram da se zaboravljeni spomenici zločina obnove."[15][16]
Dana 21. lipnja 2015. god., na komemoraciji u Jadovnom je ministar u Vladi Republike Srbije Aleksandar Vulin govorio protiv navodnih pokušaja povijesnog revizionizma koje on prepoznaje na hrvatskoj strani. Uz očitu aluziju na postupanje Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović 2015. god, izjavio je: "Ne može ista ruka vijenac nositi i u Bleiburg i u Jasenovac, nemojte nam miriti mrtve". Također se zgražao nad najavljenim skorim proglašenjem blaženog Alojzija Stepinca za sveca u Katoličkoj Crkvi, nazvavši ga - pred predstavnicima Vlade RH i Hrvatskog sabora - "ustaškim vikarom". Komentirao je da je dolazeći u Jadovno vidio "one koji vrište što jame nisu dovoljno pune" - referirajući se na predstavnike nekoliko udruga branitelja Domovinskog rata koji su demonstrirali uz plakat "Pijetet žrtvama – Da! Četničko-komunističkom antifašizmu – Ne!". Kao predstavnik tih udruga poručio je Mile Biondić, predsjednik riječkog UHDDR-a grada Rijeke kako iz udruga izražavaju žaljenje zbog žrtava ustaškog logora, ali i napominju kako su nakon Drugog svjetskog rata na ovom mjestu pobijeni u brojnim jamama i mnogi Hrvati s Bleiburga i križnih puteva, "pa bi valjalo utvrditi i njihovu sudbinu i broj". Dodao je Biondić: "Prošle je godine na komemoraciji biskup Mile Bogović uputio poziv da se istraže okolnosti stradanja, ali istraživanje istine do danas nije počelo, niti su činjenice znanstveno utvrđene. Stoga ponovno pozivamo i prozivamo institucije hrvatske države da osiguraju financijska sredstva i provedu znanstveno istraživanje da bi se utvrdio točan broj žrava", rekao je Biondić, dodajući također da se s brojem žrtava Jadovno manipulira. Dva dana kasnije je ministar Vulin u izjavi za Radio-televiziju Srbije branitelje okupljene oko Biondića okarakterizirao kao " više stotina povampirenih ustaša".[17] [18][19][20]
Poveznice
Vanjske poveznice
Bilješke
- Logor smrti definiran je kao vrsta sabirnog logora namijenjena masovnom smaknuću zatočenika.[1], a čak i najskromnije procjene za logor Jadovno daju podatak o 1794 ubijenih.[2]
Izvori
Literatura
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
