Krici i šaputanja (švedski: Viskningar och Rop) - švedski film u režiji Ingmara Bergmana iz 1972. godine.
| Krici i šaputanja | |
|---|---|
| Naslov izvornika | Viskningar och rop |
| Redatelj | Ingmar Bergman |
| Producent | Lars-Owe Carlberg |
| Scenarist | Ingmar Bergman |
| Glavne uloge | Harriet Andersson Kari Sylwan Ingrid Thulin Liv Ullmann Inga Gill Erland Josephson |
| Glazba | Johann Sebastian Bach Frédéric Chopin |
| Snimatelj | Sven Nykvist |
| Montaža | Siv Lundgren |
| Distributer | Svensk Filmindustri |
| Godina izdanja | 1972. |
| Trajanje | 91 minuta |
| Država |  Švedska |
| Jezik | švedski |
| Proračun | $400,000 |
 Profil na IMDb-u | |
 Portal o filmu | |
U glavnim ulogama su: Harriet Andersson, Kari Sylwan, Ingrid Thulin i Liv Ullmann. Mjesto radnje je vila na kraju 19. stoljeća. Nakon nekoliko neuspješnih eksperimentalnih filmova, „Krici i šaputanja“ bili su komercijalni uspjeh za Bergmana. Film je dobio odlične kritike i pet nominacija za Oscara. Među njima su nominacija za najbolji film, što je rijetkost za film, koji nije na engleskom jeziku.
Filmom „Krici i šaputanja“, Ingmar Bergman vratio se svojim tradicionalnim temama ženske psihe i potrage za vjerom i iskupljenjem. Za razliku od njegovih prijašnjih filmova, u ovom se filmu koriste zasićene boje, pogotovo jarkocrvena. Zbog odličnog prikaza boja i svjetlosti, snimatelj i dugogodišnji suradnik Bergmana, Sven Nykvist dobio je Oscara za najbolju fotografiju.
Film govori o dvije sestre, koje se brinu za svoju treću sestru na njenoj samrtnoj postelji u raskošnoj vili. Sestre su distancirane i hladne, ali se bore, da olakšaju svojoj bolesnoj sestri koja umire od raka. U šoku su i strahu od umiranja, kojem svjedoče. Progonjene krivnjom, osamljenošću i ljubomorom, nisu u stanju pružiti pomoć ili barem suosjećanje svojoj sestri u posljednjim trenucima njenog zemaljskog života. Odana i religiozna sluškinja Anna usprkos društvenoj podčinjenosti jedina ostaje čvrsta i staložena do samog kraja.[1] Agonija potencira i ogoljuje složene psihološke i emotivne odnose triju sestara i njihove odane služavke Anne.[2]
U filmu veliku ulogu imaju boje i interijeri te priroda, koji daju upečatljiv doprinos ugođaju filma. Redatelj je filmom propitivao isprazan život više klase i prolaznost ljudskog života. Film sadrži mnoge provokativne scene poput agonije umiranja uz zvijerske krikove, lezbijske prizore, pokušaj samoubojstva i sakaćenje spolnih organa.
Ingmar Bergman kao agnostik, film je upotrijebio kao traženje odgovora na pitanja o smislu života, života nakon smrti, o vjeri, iskupljenju i uskrsnuću. Kada bolesna sestra umre, sestre je razmještaju na krevetu na način, koji podsjeća na Isusovo skidanje s križa, kada ga je Djevica Marija primila u svoje naručje.
- Harriet Andersson - Agnes
- Kari Sylwan - Anna
- Ingrid Thulin - Karin
- Liv Ullmann - Maria (i njena majka)
- Anders Ek - Isak, svećenik
- Inga Gill - pripovjedačica
- Erland Josephson -David, liječnik
- Henning Moritzen - Joakim, Marijin suprug
- Georg Årlin - Fredrik, Karinin suprug
- Linn Ullmann - Maria, kao djevojčica
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
