Klorovodična kiselina

Klorovodična kiselina (solna kiselina) (HCl) je vodena otopina plina klorovodika.

Klorovodična kiselina HCl(aq)
IUPAC nomenklatura	klorovodična kiselina
Ostala imena	solna kiselina
Identifikacijski brojevi
CAS broj	7647-01-0 ✓
RTECS broj	MW4025000 ✓
EC broj	933-977-5 ✓
Osnovna svojstva
Molarna masa	36.46 g·mol−1
Izgled	prozirna dimljiva tekućina
Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti Nagrizajuće (C) NFPA 704 0 3 1 ACID
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Svojstva

Klorovodična kiselina je najvažnija halogenovodična kiselina. U svakodnevnom životu nazivamo je i solna kiselina, jer se može dobiti reakcijom iz kuhinjske soli (NaCl) i koncentrirane sumporne kiseline. Pri tome nastaje plin klorovodik, kojeg se dalje otapa u vodi, pri čemu nastaje klorovodična kiselina.

To je monoprotonska kiselina, a njezine soli zovu se kloridi. Vrlo je jaka kiselina jer u vodi potpuno disocira. Ne djeluje oksidacijski.

Klorovodična kiselina je "zasićena" kada maseni udio klorovodika iznosi 36%.

Proizvodnja

Proizvodi se otapanjem klorovodika u vodi, unutar tornjeva od grafita, u procesu zvanom "apsorpcija u padajućem filmu". Svake godine proizvede se oko 20 milijuna tona.

Uporaba

Klorovodična kiselina je glavni sastojak želučane kiseline u želucu ljudi i svih ostalih životinja. Jedan je od temeljnih reagensa u laboratoriju (pri kontroli pH otopina), te pripada bazi (i jedna je od osnova) kemijske industrije.

Primjenjuje se u proizvodnji mnogih anorganskih i organskih spojeva, u metalurgiji (čišćenje metalnih površina od oksida), kod galvanizacije, u industriji boja, te u tekstilnoj idustriji. U domaćinstvu se rabi kao otapalo za kamenac, i dolazi u slobodnoj prodaji pri koncentraciji od 19-21%.

Opasnost

Razrijeđena klorovodična kiselina masenog udjela do oko 25% klasificirana je kao iritant. Kao takva opasna je za sluznice i oči, te u produljenom doticaju s kožom izaziva iritacije.

Koncentriranija kiselina, masenog udjela do teoretskog maksimuma od ~40%, klasificirana je kao korozivno sredstvo. U doticaju s kožom stvara opekline. Iznad svoje površine stvara korozivne pare koje su vrlo opasne za dišne organe.

Miješanjem s oksidansima, kao što su sredstva za izbjeljivanje i dezinfekciju, oksidira se u elementarni klor.

Povijest

800. godine otkrio ju je alkemičar Jabir ibn Hayyan. Kroz srednji vijek korištena je u potrazi za kamenom mudraca, a kasnije su je u razvijanju moderne kemije koristili Johann Rudolf Glauber, Joseph Priestley, Humphry Davy, i drugi kemičari. Tijekom industrijske revolucije postala je važna industrijska kemikalija za široku uporabu.

Nedovršeni članak Klorovodična kiselina koji govori o kemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.