Jadranko Prlić

Jadranko Prlić (Đakovo, 10. lipnja 1959.), vojni zapovjednik HVO-a tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba, prvi i posljednji predsjednik Vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne, pravomoćno osuđen zbog zločina nad bošnjačkim stanovništvom na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.

Jadranko Prlić
Rođenje	10. lipnja 1959.
Stranka	SKJ (1975. – 1990.) HDZ BiH (1994. – 2000.) ProENS (od 2002.)
Zanimanje	ekonomist, političar
zamjenik ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa
22. veljače 2001. – 23. prosinca 2002.
Premijer	Božidar Matić (2001.) Zlatko Lagumdžija (2001. – 2002.) Dragan Mikerević (od 2002.)
1. ministar vanjskih poslova BiH
3. siječnja 1997. – 22. veljače 2001.
Zamjenik	Dragan Božanić Husein Živalj
Premijer	Boro Bosić (kopredsjedavajući, 1997. - 1999.) Haris Silajdžić (kopredsjedavajući, 1997. - 2000.) Svetozar Mihajlović (kopredsjedavajući, 1999. - 2000.) Spasoje Tuševljak (2000.) Martin Raguž (od 2000.)
Prethodnik	ured osnovan
Nasljednik	Zlatko Lagumdžija
1. predsjednik Vlade Herceg-Bosne
10. studenog 1993.[1] – 15. lipnja 1996.
Potpremijer(i)	Ivan Čuljak Perica Jukić Jozo Martinović
Predsjednik	Mate Boban (do 1994.) Krešimir Zubak (1994. – 1996.)
Prethodnik	ured osnovan
Nasljednik	Pero Marković
predsjednik Hrvatskog vijeća obrane
8. travnja 1992. – 10. studenog 1993.
Predsjednik	Mate Boban
Prethodnik	ured osnovan
Nasljednik	ured ukinut

Dana 29. studenog 2017. godine konačnom je pravomoćnom drugostupanjskom presudom osuđen na 25 godina zatvora.,^[2]

Životopis

Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Mostaru, a magistrirao i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Bio je redovni profesor na sveučilištu u Mostaru (Ekonomski fakultet i Pravni fakultet). Neko vrijeme je bio na funkciji predsjednika Izvršnog odbora općine Mostar. Godine 1989. postao je potpredsjednik Izvršnog vijeća SRBiH, a krajem 1990. vršitelj dužnosti predsjednika Izvršnog vijeća . Dana 15. svibnja 1992. Mate Boban je imenovao Prlića za načelnika financijskog odjela HVO-a, a 14. kolovoza iste godine za predsjednika HVO-a, vrhovnog izvršnog, upravnog i obrambenog organa Herceg-Bosne (HRHB). Boban ga je 10. studenog 1993. imenovao predsjednikom Vlade.Israeli, Raphael; Benabou, Albert. Savagery in the Heart of Europe: The Bosnian War (1992-1995) Context, Perspectives, Personal Experiences, and Memoirs. Strategic Book Publishing, 2013. Str. 108. Potom je bio potpredsjednik vlade i ministar obrane Republike Bosne i Hercegovine, zamjenik predsjednika vlade i ministar obrane Federacije Bosne i Hercegovine od lipnja 1994. do siječnja 1996., te ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine od siječnja 1996. do veljače 2001.

Suđenje u Haagu

2004. ICTY izdao je optužnicu za šest čelnika bivše HRHB - protiv Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića . Optužen je za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protupravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara, i logor Heliodrom i logor Dretelj u sklopu bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine . Prlić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. Suđenje je počelo 26. travnja 2006., a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužiteljstvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4 914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana , što taj predmet čini najduljim u povijesti tribunala ^{[neaktivna poveznica]}. Prvostupanjska presuda očekivala se u ožujku 2013.^[3] ali je odgođena za svibanj.^[4] U travnju 2013. zakazano je izricanje presude za 29. svibnja.^[5] 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 25 godina zatvora.^[6]

Izvori

1. Israeli, Raphael; Benabou, Albert. Savagery in the Heart of Europe: The Bosnian War (1992-1995) Context, Perspectives, Personal Experiences, and Memoirs. Strategic Book Publishing, 2013. Str. 108.
2. vijesti.hrt.hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2017. (Wayback Machine), "Posljednja haška presuda - 111 godina za Hrvate iz BiH", objavljeno i pristupljeno 29. studenog 2017.
3. www.jutarnji.hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. prosinca 2012. (Wayback Machine), "HAAŠKI SUD 'Došlo je do zastoja, presuda Hrvatima iz BiH u ožujku'", HINA, objavljeno 5. prosinca 2012., pristupljeno 6. siječnja 2013.
4. www.nezavisne.com, "Presuda Prliću i drugima odgođena za maj, " objavljeno 1. ožujka 2013., pristupljeno 5. ožujka 2013.
5. www.vecernji.hr, "Presuda Prliću i drugima na Haaškom sudu 29. svibnja, " objavljeno 15. travnja 2013., pristupljeno 22. travnja 2013.
6. www.vecernji.hr, "PRESUDE U HAAGU: 111 godina zatvora hrvatskoj šestorci!" objavljeno i pristupljeno 29. svibnja 2013.