Sveti Ivan Damaščanski (grč. Ἰωάννης Δαμασκήνος, lat. Iohannes Damascenus; Damask, oko 675./676. – Mar Saba, 4. prosinca 749.), znameniti sirijski redovnik, svetac, crkveni naučitelj, crkveni otac, pjesnik i teolog. Pisao je protiv nestorijanaca, jakovita i manihejaca, a najvažniji polemički spis uperen mu je protiv ikonoboraca. Također, smatra se jednim od najvećih crkvenih pjesnika.
| Sveti Ivan Damaščanski Ἰωάννης Δαμασκήνος | |
|---|---|
.gif) | |
| Rođen | oko 675./676. Damask |
| Preminuo | 4. prosinca 749. Mar Saba |
| Kanoniziran | prije kongregacije |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva Anglikanska Crkva Pravoslavna Crkva |
| Spomendan | 4. prosinca |
 Portal o kršćanstvu | |
Životopis
Ivan je rođen i odrastao u Damasku. Podrijetlom je iz bogate kršćanske obitelji, koja je živjela pod islamskom vlašću u Damasku. Njegov otac bio je visoki financijski činovnik u službi kalifata, a kasnije je i Ivan postao ministar na dvoru arapskog kalifa. Početkom 8. stoljeća, Ivan postoje redovnik u samostanu Mar Saba kod Jeruzalema, zatim svećenik i teolog jeruzalemske biskupije.
Bio je vrlo plodan crkveni pjesnik; poznati su njegovi kanoni za blagdane Krista, Bogorodice i važnijih bizantskih svetaca, uključujući kanon ispjevan u čast njegovog slavnog pjesničkog prethodnika, Romana. Njegova uloga odlučujuća je u oblikovanju Oktoiha, jedne od glavnih liturgijskih knjiga bizantske Crkve, a istovremeno i zbirke crkvenih pjesama. Redaktor je kanona kao pjesničke forme: skrativši ga na tri do četiri strofe (tropara), dao mu je konačnu strukturu. Također se okušao i u književnoj formi bizantskog romana.
Najvjerojatnije je umro u samostanu Mar Saba, jugoistočno od Jeruzalema. Kao svetac slavi se 4. prosinca.
Filozofija
U filozofiji se koristio eklektički platonskom i aristotelovskom terminologijom, kao oruđima za precizno izražavanje kršćanske dogme. U teologiji je stvaralački naslijedovao sintezu velikih crkvenih otaca Aleksandrije i Kapadocije, zatim Pseudo-Dionizija Areopagita i Maksima Ispovjednika.
Djela
- "Izvor znanja" (grč: Πηγὴ γνώσεως), u tri bilježnice:
- * "Dijalektika" (filozofska poglavlja o terminologiji)
- * "O herezama" (opis i kritika hereza)
- * "O pravoslavnoj vjeri (izlaganje biblijsko-patrističkog učenja). Smatra se njegovim glavnim dijelom.
- "Sacra parallèle" (grčki: Τὰ ἱερά), zbirka mudrih izreka.
- rasprave s nestorijancima, monofizitima, monotelitima, manihejcima
- besjede protiv ikonoboraca, čija je argumentacija bila odlučujuća za cjelokupnu teologiju pristalica ikona.
Pored teoloških spisa, pisao je i crkvene himne, koji se još uvijek koriste u pravoslavnim manastirima diljem svijeta.
Bibliografija
- Benedikt XVI., Ivan Damaščanski, kateheza na općoj audijenciji u srijedu 6. svibnja 2009., Tjedni bilten 19/2009., str. 26-27 (elektronička inačica Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. studenoga 2022. (Wayback Machine))
- Ivan Damaščanski, Svečani govori o Djevici Mariji (preveo, napisao uvod i bilješke Marijan Mandac), Kršćanska sadašnjost : Služba Božja, Zagreb : Split, 2011. (389 str.), ISBN 9789531106757
Vanjske poveznice
- Ostali projekti
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ivan Damaščanski |
- Mrežna mjesta
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
