Ironija (grč. εἰρωνεία, eironeia = hinjeno ignoriranje) je jezični izraz i figura u kome je pravo značenje riječi ili prikriveno ili suprotno doslovnom značenju izraza, upotrijebljenih riječi.
Ironija je oblik crnog humora (v. humor). Od ironije su jači sarkazam i groteska.
- Slušatelj treba shvatiti da se ono što se govori ne misli doslovno. Ironija je u dramskom komadu kad je publici očito što slijedi, dok to glumac na sceni očito ne razumije, i ponaša se sasvim suprotno očekivanjima publike. U svakodnevnom govoru ironiju i sarkazam se teško razlikuju. Rijetko će ljudi dati školske primjere sarkazma i ironije. Ali,razlika je u tome da je ironija slično što i sarkazam, samo što je sarkazam uvredljiviji od ironije.
- Osim u govoru, ponekad se spominje i ironija života. (npr. Kad u Ulici Nikole Tesle nestane struje.)
- Ironija u svakodnevnome govoru:
- Uf, stvarno odlično igraš nogomet.
- Ma, super si odradio posao.
- Ljepšu osobu u životu nisam vidio.
- Plivaš kao kamen, roniš kao daska.
- Voziš kao Schumacher.
- I gol i bos i još mu je zima.
- Imaš predivne zube boje zlata.
- Imaš odličan vid, kao krtica.
- Ironija kao stilsko sredstvo u poeziji:
- Na lijepo mjesto zaveo me put! (Antun Gustav Matoš, „1909.”)
- Sarkazam je okrutna, zajedljiva poruga, najčešće u obliku ironije.
- Koliko te, Prospere, volim, teško ti saznati nije/Kad želim, da sa zemlje odeš u nebo što prije.
(Ivan Česmički, epigram Prosperu)