Ignjat Martinović

Ignjat Martinović odnosno Ignacije Dominik Martinović (Pešta, 20. srpnja 1755. – Pešta, 20. svibnja 1795.), znanstvenik, filozof, jakobinski revolucionar i hrvatski književnik iz Mađarske.

Ignjat Martinović

Smatra ga se dijelom budimskog kruga hrvatskih franjevačkih pisaca.^[1]

Život

Bio je pripadnik franjevačkog reda i potom svjetovni svećenik. Zaređen je u Iloku 1772. godine.^[2]

Doktorirao je u Budimu 1778. godine.^[2] Profesor je filozofije i matematike u franjevačkom samostanu u Pešti te profesor fizike na Akademiji odnosno Sveučilištu u Lavovu i prvi dekan tamošnjeg Filozofskog fakulteta. Akademske godine 1779–1780. odlukom provincijala Josipa Jakošića, 31. kolovoza 1780. godine, premješten je s cijelom svojom klasom na filozofsko učilište u Brodu na Savi gdje predaje akademske godine 1780-1781.^[3] U Osijeku 1781. godine tiska svoje djelo Systema universae philosophiae.^[3]

Od 1791. se pod utjecajem ideja Francuske revolucije počinje baviti politikom i javno deklarira kao ateist. U spisu Status Regni Hungariae iz 1792. godine razradio je plan o reformi ustava, zalažući se za dvodomni sustav, uklanjanje klera iz svih svjetovnih službi, sekularizaciju crkvenih imanja i izjednačavanje prava svih ljudi bez razlika u vjeri i narodnosti. Njegovo političko djelovanje popraćeno je brojim kontroverzama i nejasnoćama, posebno veze s biskupom Maksimilijanom Vrhovcem.

Nakon što je u Beču 1794. organizirao dva tajna politička društva (Društvo reformatora i Društvo slobode i jednakosti),^[4] uhićen je kao jakobinac i osuđen na smrt. Smaknut je 20. svibnja 1795. na Krvavoj poljani u Pešti, sa skupinom urotnika, jer je htio "sprovesti demokratsku revoluciju i ostvariti federativnu ugarsku republiku". Nakon toga je Slobodno zidarstvo bilo zabranjeno u čitavoj Austriji i Ugarskoj.

Jedna masonska loža u Budimpešti pod Velikim orijentom Mađarske nosi danas ime po njemu.^[5]

Grob Ignjata Martinović i drugih mađarskih jakobinaca smaknutih nakon otkrivanja urote 1795., Budimpešta

Znanstveno djelovanje

U znanosti je bio pod utjecajem Newtonove i Boškovićeve teorije. Bavio se problemima mikrometra, visinom atmosfere, dugom, frakcijskom destilacijom nafte, zračnom sisaljkom za kemijske pokuse. Autor je i mnogih izuma (stroj za rezanje duhana). Prvi je među hrvatskim franjevcima sustavno naučavao Boškovićevu teoriju silâ u njezinu izvornom obliku.^[3]

Izvori

1. Hrvatska filozofska učilišta u Podunavlju u razdoblju od 17. do 19. st. A. Sekulić 1981.
2. Mirko Danijel Bogdanić (1760-1802) Astronom, matematičar, geodet i hrvatski prosvjetitelj Tatjana Kren, Hrvatski astronomski savez Preuzeto 3. svibnja 2011.
3. Boškovićevci na hrvatskim filozofskim učilištima od 1770. do 1834.^{[neaktivna poveznica]} Ivica Martinović, Institut za filozofiju, Zagreb, 2008. Preuzeto 3. svibnja 2011.
4. Povijest hrvatskog slobodnog zidarstva  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. studenoga 2011. (Wayback Machine) Preuzeto 3. svibnja 2011.
5. A Magyarnagyoriens Páholyai. magyarnagyoriens.hu (mađarski). Pristupljeno 10. prosinca 2023.

• Ante Sekulić, Pregled književnosti bačkih Hrvata, Hrvatska revija 49/1999.1-2
• Milovan Miković, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, Književna revija, 3. – 4., 2008., 3. – 474.

Vanjske poveznice

• Vjesnik Habsburški dvor zabranio slobodno zidarstvo
• Astronomska udruga Mirko Danijel Bogdanić  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. prosinca 2007. (Wayback Machine) - Tko je bio Mirko Danijel Bogdanić
• Zvonik Stjepan Beretić: Vatroslav Bertić – hrvatski matematičar 18/19 stoljeća
• Oktatási és Kulturális Minisztérium  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. lipnja 2010. (Wayback Machine) Okvirni program hrv. jezika i književnosti za dvojezične škole - Književnost Hrvata u Mađarskoj