hrvatski i bosanskohercegovački franjevac i književnik From Wikipedia, the free encyclopedia
Fra Grgo Martić (isto Mato ili Grga,[1] Rastovača, Posušje, 24. siječnja 1822. - Kreševo, 30. kolovoza 1905.) bio je hrvatski[1] i bosanskohercegovački[2] franjevac, sakupljač narodnih pjesama, pjesnik, preporodni književnik, kulturni i politički djelatnik.
| Grgo Martić | |
|---|---|
 Grgo Martić | |
| Rođenje | 24. siječnja 1822. Rastovača, Posušje |
| Smrt | 30. kolovoza 1905. Kreševo |
| Zanimanje | svećenik |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Portal o životopisima | |
Rodom je od plemena Martića (Posušje) koji su bili poznati po tome što su imali veliki obiteljski križ na groblju koji je napravljen od kamena s planine Zavelim, Vinica. Majka mu je bila Jela Kukulj iz plemena Kukulja iz Vinjana pa mu je rod bio Ivan Kukuljević Sakcinski. Kad mu je bilo osam godina, umre mu otac pa stric Rade preuzme brigu nad šestero siročadi. U svojoj dvanaestoj godini (1834.) došao je u samostan u Kreševu, gdje je svršio i osnovne i nešto gimnazijskih nauka i tu s petnaest godina stupio u franjevački red. Godinu dana iza toga otišao je u požešku gimnaziju, gdje se sve (pa i matematika) učilo na latinskom. U vrijeme studija u Zagrebu upoznao se s Gajem, Babukićem, Vrazom, Šulekom i drugim istaknutim Ilircima, čije će ideje prihvatiti i kasnije provoditi u praksu. Poslije je otišao u Mađarsku, u Stolni Biograd (Székesfehérvár) studirati teologiju. Svećenik je postao u Bosni na sam Božić 1844.[3]
Uz svoj materinski hrvatski jezik, govorio latinski, talijanski, francuski, turski, mađarski i njemački.[3] Kao župnik u Sarajevu 1856. postaje zastupnikom franjevačke provincije za veze s Turskom i konzularnim vlastima. Na čelu je franjevaca koji se suprotstavljaju priključenju Bosne i Hercegovine Srbiji i Crnoj Gori i zalaže za austro-ugarsku vlast nad tim područjem. Fra Grga Martić postaje jedna od najpovjerljivijih osoba austro-ugarske vlasti u Bosni i Hercegovini, ali kada je postalo očito da Beč odbija te krajeve ujediniti s Hrvatskom, on se, uvrijeđen i razočaran, povlači iz političkoga života.
Poznat je po mudroj domoljubnoj izreci 1860. godine:
"Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske."
U svom je djelu iz 1860. Zapamćenjima dokumentirao kako je diljem Bosne djelovala srpska propaganda kojoj je cilj bio prisvojiti Bosnu "za Srbiju i za Dušanovo carstvo".[4]
Kao mlađi je zanesenjački djelovao u duhu Iliraca, po širem kriteriju narodnog jedinstva. Shvativši vremenom što velikosrpski krugovi žele oko 1866., polako se preusmjerio prema idejama hrvatskog državnog prava, no pri tome nije se ostavio dobrih odnosa sa susjednim pravoslavnima i muslimanima.[4]
Objelodanio je više samostalnih djela u prozi i stihu, te napisao brojne priloge najrazličitijeg sadržaja, preveo nekoliko djela s francuskog i talijanskog jezika, skupio i tiskao brojne narodne pjesme i preradio nekoliko djela drugih autora. Pisao je za bosanskohercegovačke potrebe, ali su mu djela primana kao primjer živoga štokavskoga jezika s narodnih izvora. (Dalibor Brozović, Uloga bosanskohercegovačkih franjevaca u formiranju jezika hrvatske književnosti i kulture - od Divkovića do fra Grge Martića, Jezik XX, 1972.)
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
