Gornjolužičkosrpski jezik

Gornjolužičkosrpski jezik (Hornjoserbsce, hornjoserbski, hornoserbski; gornjolužički, haut sorabe, obersorbisch, upper lusatian, wendish; ISO 639-3: hsb) jezik jednog dijela Lužičkih Srba koji se govori u Saskoj u Njemačkoj. Ima oko 18 000 govornika (1995.) u Njemačkoj, ali etnička populacija iznosi znatno više, 45 000.^[1]

Važnija gradska središta su Bautzen (Budyšin) i Kamenz koji imaju svoje vlastite dijalekte nazvane po njima. Uči se u osnovnim školama; javlja se u novinama i radio programu. Pismo je latinica.

Pripada zapadnoslavenskoj skupini i lužičkosrpskoj podskupini jezika.^[2]

Izvori

1. Dubravko Škiljan: Pogled u lingvistiku, 4. izmijenjeno izd., Opatija : Naklada Benja, 1994., ISBN 953-6003-07-4, str. 25.

    »U Njemačkoj, u predjelu Lužice, između gradova Cottbus i Bautzen, oko 75 000 stanovnika govori lužičkosrpski ili sorapski ili vendski (s dva dijalekta: gornjolužički i donjolužički), no većina je govornika dvojezična, i pritisak njemačkog je snažan. Tu se ubraja i rusinski kojim govori dvadesetak tisuća ljudi, uglavnom u Vojvodini.«

   (Škiljan, 1994., 25.)
2. Ethnologue (16th)

Vanjske poveznice

• Ethnologue (14th)
• Ethnologue (15th)