From Wikipedia, the free encyclopedia
Glaukonit (prema grč. γλαυϰός: plavkastozelenkast) je magnezijsko-aluminijski hidrotinjac s prijelazima do seladonita.
Glaukonit | |
---|---|
Općenito | |
Kategorija | Hidrotinjac |
Kemijska formula | |
Identifikacija | |
Boja | Plavo zelena, zelena, žuto zelena |
Kristalni habitus | Elastični pločasti/platnasti ili u obliku zaobljenih peleta/agregata |
Kristalni sustav | Monoklinski kristalni sustav |
Kalavost | Savršena [001] |
Lom | Mrvljiv |
Mohsova tvrdoća | 2 |
Sjaj | Prigušen - zemljan |
Indeks loma | nα = 1,590 – 1,612 nβ = 1,609 – 1,643 nγ = 1,610 – 1,644 |
Optička svojstva | Biaksijalna (-) |
Dvolom | δ = 0,020 – 0,032 |
Pleokroizam | X = žuto-zelena, zelena; Y = Z = dublje žuto, plavkasto zeleno |
Ogreb | Svijetlo zelen |
Specifična težina | 2,4 – 2,95 |
Prozirnost | Proziran do gotovo neproziran |
Druga svojstva | Oštro vezan agregat, drobljenje, radioaktivnost: jedva se može otkriti |
Hidrotinjci je skupni naziv za vrlo sitne čestice (reda veličine glinenih čestica) koje su bitne sastavnice šejlova (glinenih škriljevca) i slične tinjcima (liskunima). Riječ je o filosilikatima koji se od tinjaca razlikuju manjom zamjenom silicija s aluminijem u tetraedrima. Moguće su interstratifikacije s montmorilonitom, kao i neuređenost u slaganju strukturnih slojeva. Među varijetetima se obično izdvajaju:
Prijelazni se oblici često označavaju kao hidromuskorit, hidrobiotit, hidroparagonit i teško ih je točno okarakterizirati. Hidrotinjci su tipični produkti trošenja (izluživanja) primarnih silikata, ali postoje naznake nastanka i iz koloidnih otopina agradacijom.[1]
Zelena zemlja je pigment koji nastaje u prirodi raspadanjem augita, i ima je u velikim količinama oko talijanskog grada Verone, po kome se često naziva veronska zemlja. Svojstven je po hladnom, plavičasto zelenom tonu. Posjeduje svestranu otpornost. Kao uljana boja priprema se s većom količinom veziva, sporije suši, slabe je pokrivne moći a osušeni premaz je mek i elastičan. Koristi se u svim slikarskim tehnikama. Radi intenziviranja obojenosti, zelenoj zemlji se dodaju kromov oksid ili kromov hidroksid.[2]
Zelena zemlja, poznata i kao terra verde ili veronska zelena, je anorganski pigment dobiven iz minerala seladonita i glaukonita.[3][4][5] Njegova kemijska formula je K[(Al, FeIII), (FeII, Mg](AlSi3,Si4)010(OH)2.[6]
Zelena zemlja koju su prvi koristili stari Rimljani otkrivena je na zidnim slikama Pompeja i Dura-Europosa.[7][8] Renesansni slikar i pisac Cennino Cennini tvrdio je da se "drevni nikada nisu pozlatili, osim ovim zelenim" koja se koristila kao podloga. U srednjem vijeku, jedna od njegovih najpoznatijih primjena bila je premazivanje boje tonova tijela.
Visokokvalitetna ležišta mogu se naći u Engleskoj, Francuskoj, Cipru, Njemačkoj i u Monte Baldu kod Verone u Italiji. Boja se kreće od neutralne žute zelene do svijetlo zelenkaste do tamno mat maslinasto zelene.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.