FK Šahtar Donjeck

Šahtar Donjeck (ukrajinski: Шахтар Донецьк), ukrajinski je profesionalni nogometni klub iz Donjecka. Šahtar (ukrajinski: Шахтар), odnosno Šahtjor (ruski: Шахтëр) znači rudar, kopač u rovu (šahtu).

Šahtar Donjeck
Puno ime	FK Šahtar Donjeck
Nadimak	Hirnyky (Rudari), Kroti (Krtice)
Osnovan	1936.
Igralište	Donbas Arena (na njemu ne igra utakmice od 2014., od 2020. igra na kijevskom Olimpijskom stadionu, a od 2024. u europskim natjecanjima na stadionu Arena AufSchalke u Gelsenkirchenu)
Kapacitet	70.050 (Olimpijski stadion u Kijevu)
Trener	Marino Pušić
Liga	Ukrajinska Premier liga
2023./24.	1.
Domaći dres Gostujući dres Treći dres

Povijest

Šahtar nije oduvijek nosio trenutačno ime. Tijekom povijesti je nosio 3 različita imena, a to su:

• Od 1936. do 1946. – Stahanovec
• Od 1946. do 1992. – Šahtjor
• Od 1992. – Šahtar

SSSR

Klub je nastao 1936. u SSSR-u. Šahtar je nazvan po pripadnicima udarničkog pokreta "stahanovcima", tako nazvanima po slavljenome rudaru udarniku Alekseju Stahanovu. Prvu utakmicu odigrali su u svibnju 1936. Do 1950-ih klub je bio u nižim ligama ili tek još jedan klub prve lige. Godine 1951. u sovjetskoj prvoj ligi zauzeli su sjajno 3. mjesto. Od tada su poznati po borbenosti i timskom radu.

Pod vodstvom trenera Olega Ošenkova tri su puta bili u završnici Sovjetskog kupa, a 1961. i 1962. su taj kup i osvojili, što su im bili prvi trofeji u povijesti. Jedno od najslavnijih dijelova povijesti tog kluba razdoblje je od sredine 70.-ih do početka 80.-ih.

1975. su završili sezonu kao doprvaci SSSR-a. Nakon toga su igrali sezonu i u europskim natjecanjima.
1979. su ponovili taj uspjeh, a 1978. kada su bili na 3. mjestu, njihov je kapetan Vitalij Starhin bio najbolji igrač lige, a ujedno s 26 golova i najbolji napadač.
1980. i 1983. opet su osvojili kup, a 1984. slave u utakmici superkupa protiv Dnjipra iz Dnjipropetrovska.
U završnici kupa bili su još 1985. i 1986., ali ga nisu uspjeli osvojiti.

Ukrajina

Po raspadu Sovjetskog Saveza igrali su u ukrajinskoj 1. ligi. Najveći takmac bio im je i do danas ostao kijevski Dinamo.
1996. u klub je došao bogati biznismen Rinat Ahmetov s obećanjem da će od Šahtara napraviti veliki europski klub.
1999. osnovana je akademija Šahtar koja danas broji oko 3000 mladih igrača.
Novoosnovani trening centar ˝Kirša˝ jedan je od najboljih i najsuvremenijih u Europi.
Izgrađena je Donbas Arena s 50.000 sjedećih mjesta. U međuvremenu, od 1991. do danas Šahtar je 12 puta bio prvak Ukrajine, 13 puta su slavili u ukrajinskom kupu, a samo jednom bili poraženi u finalu. Dvostruku krunu osvojili su 2002., 2008., 2011., 2012., 2013., 2017., 2018. i 2019.

Klupski uspjesi

Domaći uspjesi

• Ukrajinska Premier liga:

Prvak (15): 2001./02., 2004./05., 2005./06., 2007./08., 2009./10., 2010./11., 2011./12., 2012./13., 2013./14., 2016./17., 2017./18., 2018./19., 2019./20., 2022./23., 2023./24.

• Ukrajinski nogometni kup:

Osvajač (14): 1994./95., 1996./97., 2000./01., 2001./02., 2003./04., 2007./08., 2010./11., 2011./12., 2012./13., 2015./16., 2016./17., 2017./18., 2018./19., 2023./24.

• Ukrajinski nogometni superkup:

Osvajač (9): 2005., 2008., 2010., 2012., 2013., 2014., 2015., 2017., 2021.

• Sovjetska prva liga:

Prvak (1): 1954.

• Sovjetski nogometni kup:

Osvajač (4): 1961., 1962., 1980., 1983.

• Sovjetski nogometni superkup:

Osvajač (1): 1984.

Europski uspjesi

• Kup UEFA:

Prvak (1): 2008./09.

• UEFA Superkup:

Finalist (1) 2009.

Igrači iz Hrvatske

• Darijo Srna
• Stipe Pletikosa
• Eduardo da Silva

Vanjske poveznice

• Službene stranice kluba Šahtar
• Stranice posvećene ukrajinskom nogometu