Regije Engleske

Engleske regije (eng. Regions of England) su najveće upravne jedinice u Engleskoj. Dok je Velika Britanija bila članica Europske unije, bila su definirana područja (izborne jedinice) za potrebe izbora za Europski parlament.^[1]
Eurostat ih je također koristio za razgraničenje regija Nomenklature teritorijalnih jedinica za statistiku (Nomenclature of Territorial Units for Statistics) (NUTS) ("NUTS 1 regije") unutar Europske unije.
Nakon što je Velika Britanija izglasala Brexit na referendumu 2016. godine, regije NUTS-a smanjile su važnost. Do 2021. godine (datum definitivnog razlaza je stupio na snagu 1. siječnja 2021.), korištenje regija NUTS-a u svojoj cjelini postat će neslužbeno s britanskim regulatorima koji su odlučili da će usvojiti ili stvoriti novu statističku podjelu Engleske.
Regije općenito slijede granice bivših standardnih regija uspostavljenih četrdesetih godina u statističke svrhe. Vijeća regija su imenovana i nemaju značajnije ovlasti osim regije London koja ima izabrano vijeće koje dijeli vlast s gradonačelnikom Londona.
Svaka regija se sastoji od nekoliko metropolitanskih i nemetropolitanskih grofovija.

Regije Engleske Regions of England
U sastavu	Ujedinjenog Kraljevstva
Službeni jezik	engleski
Glavni grad	London
kralj	Charles III.
Površina	130311 km2
Stanovništvo	56.286.961
Gustoća	432 stanovnika na km2

Plan je bio da se izabranim vijećima regija daju značajne ovlasti. Na referendumu 1998. građani Londona su odlučili da žele vijeće koje će zajedno s gradonačelnikom činiti vlast u regiji Veliki London. Godine 2004. u regiji Sjeveroistok je održan referendum, ali su građani odbili mogućnost osnivanja regionalnog vijeća. Nakon toga odustalo se od planiranih referenduma u drugim regijama. Imenovana vijeća regija bi trebala prestati postojati do 2010. godine, a njihove ovlasti bi se trebale prebaciti na niže jedinice lokalne uprave.^[2]

Od 2011. u nekim gradskim regijama uvedene su kombinirane uprave, sa sličnim odgovornostima kao nekadašnje regionalne komore (i u nekim slučajevima, zamjenom odbora čelnika regionalnih lokalnih vlasti u manjem opsegu), ali koje također dobivaju dodatne delegirane funkcije od središnje vlade koja se odnosi na promet i ekonomsku politiku.

Agencije za regionalni razvoj bile su javna tijela osnovana u svih devet regija 1998. godine radi promicanja gospodarskog razvoja. Imali su određene delegirane funkcije, uključujući upravljanje fondovima za regionalni razvoj Europske unije, a financije su dobivali i od središnje vlade. One su ukinute 2012. godine, a statutarne funkcije vraćale su se lokalnim vlastima i središnjoj vladi.
Međutim, dobrovoljno su uspostavljena partnerstva lokalnih poduzeća manjih razmjera radi preuzimanja nekih funkcija u vezi s koordinacijom ekonomskih prioriteta i razvoja.

Regije Engleske:

Naziv	Stanovništvo 2019.[3]	Površina	Gustoća naseljenosti	Najveće urbano područje
Jugoistočna Engleska	9 180 135	19 072 km2	481/km2	Južni Hampshire
London	8 961 989	1572 km2	5701/km2	Izgrađeno područje Velikog Londona
Sjeverozapadna Engleska	7 341 196	14 108 km2	520/km2	Izgrađeno područje Velikog Manchestera
Istočna Engleska	6 236 072	19 116 km2	326/km2	Urbano područje Southenda
Zapadni Midlands	5 934 037	12 998 km2	457/km2	Konurbacija Zapadnog Midlandsa
Jugozapadna Engleska	5 624 696	23 836 km2	236/km2	Izgrađeno područje Bristola
Yorkshire i Humber	5 502 967	15 405 km2	357/km2	Izgrađeno područje Zapadnog Yorkshirea
Istočni Midlands	4 835 928	15 625 km2	309/km2	Urbano područje Nottingham
Sjeveroistočna Engleska	2 669 941	8 579 km2	311/km2	Tyneside
Engleska	56 286 961	130 311 km2	432/km2	London

Izvori

1. Brexit [Brexit]. gov.uk/ (engleski). Pristupljeno 25. ožujka 2021.
2. Odjel za službeno izvješće, Donji dom parlamenta. parliament.uk (engleski). 27. svibnja 2010. Pristupljeno 25. ožujka 2021.
3. Populacija Engleske 2019 [Populacija Engleske 2019.]. statista.com/ (engleski). Pristupljeno 26. ožujka 2021.