Dubrovačka kolenda stari je običaj čestitanja nadolazećega Božića i Nove godine koji se njeguje u Dubrovniku i okolici. Odvija se dva dana u godini: na Badnjak (24. prosinca) i na Silvestrovo (31. prosinca). Kolendari (najčešće djeca i mladi) obilaze ulice, kuće i stanove pjevajući tradicionalnu pjesmu kolende kojom čestitaju nadolazeće blagdane. Kolendavanje se često odvija u pratnji glazbenih instrumenata poput gitara i harmonika. Zauzvrat, kolendari budu nagrađeni novcem, slatkišima ili voćem.
Dubrovačka kolenda proglašena je zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom i time je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske 2021. godine.[1]
Povijest kolendavanja seže daleko u prošlost, a najstariji pisani tragovi se mogu pronaći u 13. stoljeću unutar Statuta Dubrovačke Republike iz 1272. godine.[2] U tim zapisima spominje se badnjak koji su pomorci unosili u Knežev dvor te ga polagali na vatru čestitajući knezu pjesmom. Knez ih je za pjesmu nagrađivao. U Statutu se spominju i novogodišnji čestitari, obično mesari, mlinari i ribari koji su također čestitali knezu te pomorski kapetani i mornari koji su čestitke upućivali dubrovačkom nadbiskupu. Ne postoji pisani trag jesu li su oni u tim prigodama pjevali, ali u tome se ipak mogu prepoznati elementi kasnijih kolenda.[3]
Kolende se prema istom izvoru[2] spominju i 1706. godine. Tada je nadbiskup dubrovački zabranio svim crkvenim osobama da po gradskim ulicama izvode popijevke u puku znane kao kolende. Godine 1744. dominikanac Serafin Crijević zabilježio je sljedeće:
»"Običaj je da uoči nekojih glavnih svetkovina idu uvečer mladići iz puka pred kuće plemića i građana pjevati razne popijevke, za koje ih nagrađuju kakvim darom."«Na prijelazu u 19. stoljeće kolendari su uoči dana pojedinih svetaca te Božića, Nove godine ili Sveta tri kralja pjevali kolende na ulicama i pred vratima prijatelja ili rodbine.[4] Grupe kolendara obično su pjevale cijelu noć, a domaćini su ih častili suhim smokvama, narančama, rogačima, raznim slasticama, sokovima, vinom, rakijom, a u novije vrijeme i novcem.
Običaj kolendavanja očuvan je u Dubrovniku i okolici do danas, a kolenda se pjeva u noći Badnjaka i Stare godine. Današnje kolendavanje očuvano je u promijenjenom obliku, često su to djeca, no i grupe odraslih kolendara na Stradunu i gradskim ulicama svojim sugrađanima i gostima čestitaju blagdane.[5]
U vremenu osnivanja gradskoga zbora Libertas voditelj Ivo Dražinić osamdesetih godina započinje s kolendavanjem po Stradunu s harmonikom i gitarom. Ipak, i prije toga mladi Dubrovčani okupljali su se na Badnjak. Svaka skupina ima svoju kolendarsku rutu, a redovito se na njoj nalaze i Biskupska palača, Opća bolnica Dubrovnik na Medarevu, ulazi u Grad, Pile, samostan Male braće i drugo. U kolendavanju danas sudjeluju Gradska glazba Dubrovnik, Folklorni ansambl Linđo i Mješoviti zbor Libertas.[6]
Sami tekst kolende varira od područja do područja. Jedna od starijih inačica dubrovačke kolende glasi:[5]
| » | Dobar večer, ko j' u kući, pomogo vam svemogući. |
« |
"Pjesme, priče, fantastika" - Maja Bošković-Stulli | ||
Stihovi Ispred kuće drvo loza, a u kući gospođa koza bili su pošalica, a pjevali su se jedino u slučaju da domaćin ili domaćica ne otvore vrata i ne počaste kolendare.
Danas je u širokoj upotrebi novija inačica koja glasi:[7]
| » | Dobra večer mi kucamo |
« |
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
