From Wikipedia, the free encyclopedia
Dušan Bilandžić (Maljkovo kod Sinja, 20. srpnja 1924.[1] - Zagreb, 4. ožujka 2015.), bio je hrvatski povjesničar, akademik i političar.
| Dušan Bilandžić | |
 Dušan Bilandžić | |
| Rođenje | 20. srpnja 1924. |
|---|---|
| Smrt | 4. ožujka 2015. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Zanimanje | povjesničar |
| Portal o životopisima | |
Dušan Bilandžić rodio se u Maljkovu kod Sinja, 1924. godine. Niže razrede franjevačke gimnazije završio je u Sinju, a više razrede u gimnaziji u Osijeku. Još prije rata stupio je u SKOJ (komunističku omladinu), a od 1942. godine sudjeluje u ratu kao borac i politički komesar u slavonskim partizanskim postrojbama. Također, te je godine stupio u Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ). 1955. godine završio je Pravni fakultet u Beogradu, a od 1945. do 1960. godine djelovao je kao predavač povijesti na Vojnoj akademiji u Beogradu. Nakon izlaska iz JNA, Bilandžić počinje novinarsku karijeru, no ubrzo je dobio posao u sindikatima, pa 1965. godine biva izabran u Predsjedništvo sindikata Jugoslavije kao predstavnik Hrvatske. Istodobno sa sindikalno-samoupravljačkim eksperimentima i praksom, Bilandžić se dalje školuje, te 1965. godine stječe doktorat znanosti na Zagrebačkom sveučilištu iz područja ekonomije. Godine 1967., nakon Franje Tuđmana, postaje ravnateljom "Instituta za historiju radničkoga pokreta" u Zagrebu. U sljedećim godinama obnašao je više političkih dužnosti, a bio je i jednim od ključnih ljudi koji su sudjelovali u izradbi posljednjeg jugoslavenskoga ustava iz 1974. godine. Na Fakultetu političkih znanosti postaje predavač i dekan koncem 1970-ih i početkom 1980-ih godina.
Za člana suradnika Akademije izabran je 1980., za izvanrednog člana 1988., a 1991. postao je redoviti član HAZU u kojoj je bio vrlo aktivan. Od 2001. do 2006. bio je tajnik Razreda za društvene znanosti i član Predsjedništva HAZU.
Kao povjesničar, akademik Bilandžić najviše se bavio poviješću Jugoslavije i položajem Hrvatske u njoj. Njegova najvažnija djela su Ideje i praksa društvenog razvoja Jugoslavije (1973.), Historija SFRJ 1918–85 (1985.), Jugoslavija poslije Tita (1985.), Hrvatska moderna povijest (1999.), Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (1999.), Propast Jugoslavije i stvaranje moderne Hrvatske (2001.) te Povijest izbliza (2006.).[2]
Dušan Bilandžić je možda najbolji hrvatski znalac i sintetski povjesnik razdoblja poslijeratne Hrvatske i komunističke Jugoslavije. Već od početka osamdesetih našao se na udaru unitarističko-centralističkih snaga zbog svoga protivljenja politici unitarnoga jugoslavenstva koja se zahuktala poslije smrti Josipa Broza Tita. Budući da je javno osporavao valjanost kategorije "Jugoslaven" kao nacionalne odrednice u popisu stanovništva 1981. godine, Bilandžić je sredinom 1980-ih doslovno razapet od beogradskih medija kao skriveni separatist i "ustaša".[3]
Za vrijeme raspada SFRJ Bilandžić se neuspješno reaktivirao na listi SDP-a na prvim višestranačkim izborima bez rezultata, nakon čega postaje Hrvatski predstavnik u Beogradu u razdoblju nakon 1991. godine. Dušan Bilandžić je bio čest gost novinskih kolumni i televizijskih emisija.
Glavna područje Bilandžićeva povjesničarskoga interesa su bila komunistička Jugoslavija i položaj Hrvatske i Hrvata u njoj. Osim brojnih članaka u stručnim časopisima, te niza feljtona u novinama, autorova glavna djela su "Historija SFRJ" (1978.) i "Hrvatska moderna povijest" (1999.).
Bio je član Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika,[4] član Komisije Predsjedništva SR Hrvatske za pomilovanja[5] i član Predsjedništva SR Hrvatske.[6] Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanosti,[7] dobitnik je i godišnje Državne nagrade za znanost, koju je primio za istaknuto znanstveno djelo »Hrvatska moderna povijest« (Zagreb, 1999),[8] bio je i članom Državnoga povjerenstva za povijesne i ratne žrtve.[9]
Godine 2009. odlikovan je Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana.[10]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
