Boris Dežulović

Boris Dežulović (Split, 20. studenoga 1964.) hrvatski novinar i pisac. Jedan je od suosnivača Feral Tribunea i redoviti kolumnist u hrvatskim, bosanskohercegovačkim, slovenskim i srbijanskim medijima.

Boris Dežulović
Boris Dežulović (2015.)
Rođenje	Split, 20. studenoga 1964.
Zanimanje	novinar, književnik
Portal o životopisima

Životopis

Mladost i obrazovanje

Rođen je u Splitu gdje je završio srednju građevinsku školu. Na splitskom sveučilištu studirao je povijest umjetnosti.

Novinarski rad

Novinarstvom se počinje baviti 1988. godine u Slobodnoj Dalmaciji. Nakon raspada Jugoslavije, u razdoblju novonastalog pluralizma, Dežulović, zajedno s Viktorom Ivančićem i Predragom Lucićem 1993. godine osniva Feral Tribune i piše satiričke kolumne, u kojima su prevladavajuće teme Domovinski rat i tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Godine 1999. napušta Feral Tribune i počinje pisati kolumnu u tjedniku Globus. Piše i za druga izdanja Europa Press Holdinga (EPH). Nekoliko godina živio je i radio u Beogradu.^[1] Godine 2015., nakon što mu Slobodna Dalmacija otkazuje suradnju odlazi iz EPH i počinje pisati u tjedniku Novosti. Kolumnist je sarajevskog Oslobođenja i ljubljanskog Dnevnika te različitih portala. Potpisnik je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika,^[2][3] i o kojoj govori u Novostima.^[4]

Književni rad

Godine 2003. objavio je Christkind, znanstvenofantastični roman o putovanju kroz vrijeme i etičkim dilemama vezanim za mogućnost ubojstva Adolfa Hitlera kao bebe. Godine 2005. objavio je Jebo sad hiljadu dinara, satirični roman o ratu u Bosni i Hercegovini, kao i knjigu poezije Pjesme iz Lore. Godine 2007. objavljuje knjigu kratkih priča Poglavnikova bakterija te piše scenarij dokumentarnog filma Dnevnik graditelja redateljice Jasmile Žbanić o rekonstrukciji mostarskog Starog mosta.

Knjige, pripovijetke, pjesme i eseji prevedeni su mu na njemački, talijanski, francuski, engleski, grčki, poljski, ukrajinski, slovenski i makedonski jezik.

Djela

Dežulović je objavio dva romana, zbirku pjesama, zbirku kratkih priča te nekoliko knjiga novinarskih kolumni.

• Greatest shits: antologija suvremene hrvatske gluposti (1998., supriređivač)^[5]
• Christkind (2003.), roman^{[6][7][8][9][10]}
• Jebo sad hiljadu dinara (2005.), roman^{[11][12][13][14]}
• Pjesme iz Lore (2005.), zbirka pjesama^[15][16][17]
• Poglavnikova bakterija (2007.), kratke priče^[18][19][20]
• Dnevnik graditelja (2007.), filmski scenarij
• Ugovor s Đavlom (2008.), zbirka kolumni^[21]
• Zločin i kazna (2010.), zbirka kolumni^[22]
• Crveno i crno (2010.), zbirka kolumni^[23]
• Diego Armando i sedam patuljaka (2011.), zbirka kolumni^[24][25]
• Rat i mir (2012.), zbirka kolumni^[26]
• Vo potraga po zagubenoto vreme (U potrazi za izgubljenim vremenom, 2013.), zbirka kolumni^[27]
• Razgovori sa Smojom (2015.)^[28][29]

Nagrade i priznanja

• 2004. Nagrada "Jutarnjeg lista" za najbolje prozno djelo (za roman Christkind)
• 2004. Nagrada "Marija Jurić Zagorka" za novinara godine Hrvatskog novinarskog društva
• 2012. Nagrada "Kočićevo pero" Zaklade Petra Kočića (za knjigu Diego Armando i sedam patuljaka)^[30]
• 2014. Europska novinska nagrada (European Press Prize) za najbolji komentar (za tekst Vukovar: spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini objavljen 2013. godine u Globusu povodom godišnjice pada Vukovara.)^[31]

Ostalo

• "Libar Miljenka Smoje oli ča je život vengo fantažija" kao sudionik dokumentarnog serijala (2012.)