Barahir

Barahir je izmišljeni lik iz Tolkienova Međuzemlja. Pojavljuje se u Silmarillionu, epskoj pjesmi Lay of Leithian i Sivim analima.

O liku

U Tolkienovu izmišljenom svijetu Barahir je čovjek iz Ladrosa, nasljednik Bëorove loze u Prvom dobu. Sin je Bregorov, muž Emeldirin, a najpoznatiji je kao otac Berenov, koji je kasnije oženio Lúthien Tinúviel što je bio prvi brak rasa vilenjaka i ljudi.

Životopis

Barahir se borio u Dagor Bragollachu, u kojem su Morgothove vojske na sjeveru Belerianda porazile vilenjake. Dio sjevernih predjela bila je i Barahirov zavičaj Ladros. Njegov stariji brat i glava Kuće Bregolasove ubijen je zajedno s većim dijelom ratnika, no Barahir je, boreći se zapadnije u blizini Gazova Siriona, uz velike gubitke spasio vilenjačkog kneza Finroda Felagunda. Finrod je tom prigodom prisegao na prijateljstvo Barahiru i njegovim nasljednicima te mu kao znak vjernosti dao prsten koji je kasnije postao poznat kao Barahirov prsten. Ovaj prsten je ostao u trajnom vlasništvu Barahirovih nasljednika čak do Aragorna.

Nakon teških gubitaka u ovoj bitci većina naroda napustila je zemlju, ali je Barahir preuzevši glavarstvo s nekolicinom nastavio pružati otpor. Morgoth je nastavio proganjati branitelje sve dok ih nije preostalo vrlo malo. U to vrijeme šuma i visoravan Dorthonion postala je Šuma pod sjenkom noći, Taur-nu-Fuin. Barahirova žena Emeldir skupila je preostale žene i djecu te krenula prema Brethilu.

„	Ali nitko nije ponovno vidio muškarce koje su ostavili za sobom. Ovi, naime, izginuše jedan za drugim, sve dok na kraju Barahiru nije preostalo tek dvanaest muškaraca; njegov sin Beren, Baragund i Belagund, njegovi nećaci, Bregolasovi sinovi, i devet vjernih slugu iz njegove kuće čija se imena dugo pamte u pjesmama Noldora: bijahu to Radhruin i Dairuin, Dagnir i Ragnor, Gildor i nesretni Gorlim, Arthad i Urthel, i mladi Hathaldir. Oni su postali beznadni odmetnici, družba očajnika koja nije mogla ni uteći ni predati se, jer su im domovi bili razoreni, a žene i djeca zarobljena, umorena ili izbjegla. Iz Hithluma nisu stizale ni vijesti ni pomoć, a Barahira i njegove ljude proganjali su poput divljih zvijeri; pa su se oni povukli na ogoljenu uzvisinu ponad šume i tumarali među gorski jezercima i stjenovitim vrištinama toga kraja, daleko od uhoda i Morgothovih čarolija. Postelja im bijaše vrijesak, a krov oblačno nebo.	”
— Tolkien, J.R.R., Silmarillion, 1. izd., Algoritam, Zagreb, 2001., ISBN 953-6166-84-4, str. 168.

Jazbina im je bila pokraj Tarn Aeluina u sjevero-istočnom Dorthonionu. Sauronu ih je izdao Gorlim koji je želio opet biti sa svojom ženom. Nakon izdaje svi su Barahirovi ljudi, osim sina mu Berena, pobijeni. Pošto je nad očevim kostima podigao kameni humak, Beren je dopuzao u središte tabora orka, gdje je ubio njihova zapovjednika i preoteo očevu ruku s prstenom.

Kuća Bëorova

Bëor

Baran

Belen

Boron

Beldir

Boromir

Belemir

Adanel

Andreth

Bregor

Beren

Bregolas

Barahir

Emeldir

Baragund

Belegund

Beren

Lúthien

Morwen

Rían

Dior

Túrin

Tuor

Eärendil

Elwing

Elros

Elrond

Izvori