Anto Kovačević

Anto Kovačević (Ada kod Odžaka, 21. ožujka 1952. – Zagreb, 15. studenoga 2020.)^[2][3] hrvatski filozof, publicist i političar.

Anto Kovačević
Rođenje	21. ožujka 1952.
Smrt	15. studenoga 2020.
Nacionalnost	Hrvat
Poznat(a) po	komunistički uznik
Djeca	Sin i kći[1]
Portal o životopisima

Životopis

Rođen je u Adi 1952. godine. Za vrijeme školovanja bio je i pitomac sjemeništa na Šalati i u Zadru, a kasnije stipendist austrijske Vlade za studija filozofije u Beču.^[4] Doktorirao je filozofiju u Beču.^[5]

Za vrijeme jugoslavenskog komunističkog režima, 18. listopada 1981. godine, uhićen je, saslušan i odveden u pritvor u Doboj. U montiranom političkom procesu dvojica bečkih studenata bila su prisiljena opteretiti ga optužbama. Ti su studenti povratkom u Beč međunarodnim institucijama i austrijskim vlastima iznijeli kako ih je na takve izjave prisilila komunistička vlast u SFRJ.

Amnesty International proglasila ga je »zatvorenikom savjesti« jer nije zagovarao nasilje u svom zalaganju za promjenu (ili poboljšanje) državnog sustava te jer je osuđen zbog svojih mišljenja i govora. Kazna mu je izrečena na blagdan sv. Ivana, 24. lipnja 1982. i glasila je: 8 i pol godina robije i zapljena imovine. Nakon žalbe kazna je smanjena na 6 godina te je Anto Kovačević u zatvoru u Zenici bio do 1987. godine.^[6]

Nakon izlaska iz zatvora zaposlio se, zahvaljujući Društvu slovenskih pisaca, na Sveučilištu u Ljubljani.^[4]

Politička djelatnost

Bio je drugi predsjednik Hrvatske kršćanske demokratske unije (HKDU). Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru u razdoblju od 2. veljače 2000. do 22. prosinca 2003. godine.^[5]

Za vrijeme svog saborskog mandata zabilježen je njegov sukob sa zastupnicom Vesnom Pusić. Na 17. sjednici Hrvatskoga sabora, 12. listopada 2001. godine, u ispravku netočnoga navoda Kovačević je rekao:

»Pa već dulje vremena razmišljam kako odgovoriti na replike gospođe Pusić koje su uvredljive. Gospođo Pusić u ime digniteta ovog Sabora moram vam reći da vas je dragi Bog stvorio za madraca, a ne za mudraca. A ona hoće biti mudrac.«^[7]

Taj njegov odgovor osudili su čelnici tadašnje lijeve koalicije. Također su osudile i feminističke udruge i ljevičarski komentatori što je Kovačeviću priskrbilo etiketu „seksista” i negativan publicitet.

Dne 25. kolovoza 2015. godine postao je članom Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević.^[8]

Kandidirao se za predsjednika Republike Hrvatske na predsjedničkim izborima 2005. godine, ali nije prošao u prvom krugu. Osvojio je 19 145 tj. 0,86 % glasova.^[9]

Djela

• Musa Ćazim Ćatić und seine zeit, Domus (CZNG): Ljubljana, 1989., (COBISS.SI)
• Ispravak netočnog navoda: saborski govori 1999. – 2001.: dr. Anto Kovačević, (prir. Hrvoje Sadarić), Birotisak: Zagreb, 2002.
• Posavski koridor smrti, Meditor: Zagreb, 1995. (2. proš. izd. Posavski koridor smrti: [dokumenti], Buldog, Zagreb, 2007.)
• Čovjek i njegova sjena, Kigen: Zagreb, 2012.